Kao i prethodnih godina, ovogodišnje prvo službeno obilježavanje, dostojanstveno i uz ponos vozili smo prema Plitvicama kako bi se poklonili prvoj hrvatskoj žrtvi Domovinskog rata.
Josip Jović, pripadnik hrvatskih redarstvenih snaga poginuo je od rafalne paljbe srpskih terorista sa demonskim naumom.

Pokret članova UMBC-a bio je oko 10.00 h iz Zagreba.
Prvo stajanje, te prisjećanje na preminulog člana Udruge, branitelja i prijatelja Darka Černugelja na Karlovačkom groblju zaustavilo je razgovore na minutu. Sami sa mislima a zajedno sa prijateljima iz Karlovca koji su se pridružili našem programu krenuli smo prema Plitvicama. Nezaobilazno stajanje kod Rastoka uz kraću pauzu i pogled na nabujale vode i idilične kućice brzo nas puni energijom pa cesta ubrzo prolazi ispod kotača.
Skupina skreće u Plitvicama, staje pokraj spomenika, prepričavaju se događaji od prije 22 g. Članovi pale svijeće, predsjednik polaže vijenac i minutom šutnje odajemo počast palom heroju. Prošle su godine ali prolaze i trnci sa sjećanjem na akciju ''Plitvice''. Okrećemo se i zadnji pogled zastaje na lenti sa natpisom ''Navik živi on ki zgine pošteno''
Program je uspješno održan 14.04.2013. , sa uvjerenjem da se obljetnice njeguju, a događaji pamte cijele godine.
Povratak skupine motora u kasnim večernjim satima uz stanke doveo je članove do svojih domova.

Sretan Uskrs

   – Jedan dan došli su Voja i dr. Dragan Martinović iz Šida jer su doznali da je moj suprug Marijan ranjen i da je u kući kod svoje majke gdje smo živjeli, jer naša je bila zapaljena i opljačkana. Voja, kojega znam odavno, a i 94-godišnja majka mu živi desetak kuća od naše, rekao je da Marijana traže već dva dana jer on je ratni zarobljenik. Još me pokudio da sam ga trebala odmah prijaviti. Bio je u zelenoj vojnoj odori i imao je pištolj. Rekao je da će poslati milicajce po njega i stvarno, došla su trojica naoružanih i dovela ga u auto, posjela ga na zadnje sjedište između dvojice, a ovaj treći je vozio. Rekli su da ga voze u Srijemsku Mitrovicu na liječenje, ali od tada ga više nikada nisam vidjela živog. Barem da njegove kosti mogu pokopati na groblju i da imam gdje zapaliti svijeću. Najgore mi je za Sve svete kada svi idu na grobove svojima, a ja nemam kamo – kaže Slavica Popović koja od jeseni 1991. ne zna sudbinu svoga supruga Marijana koji je, kada je ubijen, imao 48 godina.

Vojislav Stanimirović u to je vrijeme bio zapovjednik saniteta JNA. Nakon okupacije Tovarnika, početkom rujna 1991., Marijan Popović je sa 30-ak mještana odveden u Šid na ispitivanje, a potom u Srijemsku Mitrovicu gdje su bili šest dana do kraja rujna, da bi ih, prema zahtjevu vlasti u Tovarniku, vratili i smjestili u logor koji je bio u kući dr. Cvejića u kojoj su ispitivali i mučili Hrvate koji su kao i Popovići, ostali u svojim kućama. Od tih 30 mještana, ubijeno ih je 18.

Prema Slavičinim saznanjima, 
Marijana su iz logora početkom listopada izveli Stevan Srdić i jedan iz Šida, po izgledu četnik sa šubarom i kokardom, i izvan Tovarnika pucali u njega, mislili su da su ga ubili pa su otišli.
– Marijan se nekako dovukao u kuću svoje majke i tu smo ga skrivali nekoliko dana. Imao je ranu između vrata i ramena prema plućima i na ruci. Rane su se dale na zlo pa je svekrva otišla u ambulantu gdje je radila Ljeposava Stanimirović, supruga Vojislava, zatražiti lijekove pa se tako doznalo da je Marijan u kući. To je doznao i Voja pa je došao po njega jer je, kako je rekao, bio ratni zarobljenik i zato mislim da bi on najviše mogao reći što se dogodilo s mojim Marijanom. Svaki put kada ga vidim na televiziji, pretrnem, a kada autom prođe kraj naše kuće kada ide majci, okrene glavu. Poslije smo doznali da je ubijen 7. listopada i zakopan na njivi prema Šidu između četvrtog i petog bora. Kada smo se vratili iz progonstva, ekipa za ekshumacije Ivana Grujića tražila je njegove kosti.
Danima nakon što je Marijan odveden, Ljeposava mi je govorila kako je suprug u Mitrovici i da se oporavlja, a u to vrijeme već je bio ubijen – kaže Slavica Popović dodajući kako je, dok su još bili u progonstvu, u Zagrebu dala izjavu u vezi ovog slučaja, ali ne zna što se poslije događalo.

Jednom je na vukovarskom sudu svjedočila na suđenju Milošu Stanimiroviću i tamo je ispričala ovu priču, no nikada nitko nije odgovarao za smrt 68 Tovarničana ubijenih nakon okupacije mjesta.

Županijsko državno odvjetništvo u Vukovaru i Osijeku obavilo je izvide na temelju dosadašnjih prijava protiv Vojislava Stanimirovića koje su se odnosile na događanja u Domovinskom ratu i prema prikupljenim saznanjima nije utvrdila da postoji elementi za podizanje kaznene prijave i pokretanje postupka.

c/p http://www.vecernji.hr/vijesti/stanimirovic-je-poslao-vojnike-koji-su-odveli-mog-marijana-clanak-528108

Dim lights

   U svrhu promicanja vrijednosti Domovinskog rata i očuvanja digniteta braniteljske populacije Udruga Hrvatske Policije Branitelja Pakraca i Lipika i Grad Pakrac 02. 03. 2013. s početkom u 19h u Gradskoj sportskoj dvorani Pakrac održat će se humanitarni koncert Mladena Grdovića "Hrvatska u srcu" u čast obilježavanja 22. obljetnice početka Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj. 

Prihod od koncerta namjenjen je opremanju dječjeg odjela Opće Županijske Bolnice Pakrac. 

Ugodan ambijent i vrhunska izvedba majstora sa mora povest će Vas u dobrotvornu i raspjevanu noć. 

Na ponos domovine u čast Hrvatskih vitezova obilježimo zajedno 22. obljetnicu početka Domovinskog rata u Republici Hrvatskoj. 

Glazbena urednica: Biljana Barković

Dim lights

   Zakone donose zakonodavna tijela, ljudi koji su izabrani od naroda da ga zastupaju. Stoga se zakoni smatraju važećima dok ih isto zakonodavno tijelo, u našem slučaju Hrvatski Sabor, ne promijeni. Zakon donesen u teškoj i nepovoljnoj situaciji može se i treba mijenjati, kao što je sada slučaj sa zakonom o ćirilici koja bi kao nova pljuska poniženja udarila četničkom čizmom u lice naš simbol stradanja - grad Vukovar. 

Nije li dosta da su razorili grad, poubijali ljude, šute gdje su naši mrtvi, uvukli se u policiju i ine službe, prijete i izazivaju, još se samo treba zabiti nož onih što su zauvijek zabilježeni na snimci ulaska u zgarište Vukovara, nož na kojem piše ćirilicom- ovo je Srbija! Odgoditi po svaku cijenu ovaj zakon, ne dopustiti novu orgiju sile u krhkom miru na istočnoj granici naše Hrvatske!!! 

Stanimirović je sudjelovao u odvođenje hrvatskog branitelja Marijana Popovića
Postoje opravdane sumnje da je Vojislav Stanimirović kao oficir rezervnog sastava JNA i „šef sanitetske službe za područje zapadnog Srema“, listopada 1991. godine s još nekolicinom pripadnika paravojnih formacija tzv. SAO Krajine počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnog zarobljenika protivno Ženevskoj konvenciji. Kazneno djelo počinili su na štetu ranjenog hrvatskog branitelja Marijana Popovića iz Tovarnika. Slavica Popović davno je prijavila Vojislava Stanimirovića za odvođenje supruga Marijana i na sudu u Vukovaru 12. srpnja 2011. godine pred sucem i Sudskim vijećem posvjedočila, da ga je nekoliko dana ranjenog skrivala zajedno sa svekrvom. Onda je došao Vojislav Stanimirović i njihova milicija po njega i odveli ga. 

Stanimirović: Nazočio odabiru Lovašana za odlazak u minsko polje

Stjepan Peulić, koji je preživio prolazak kroz minsko polje 1991., u razgovoru s novinarima 18. listopada 2012. godine, svjedoći kako su srpski agresori zatočenim hrvatskim civilima rekli da idu u berbu grožđa. „Prvo su odvojili jednu grupu, koju su tukli i boli noževima, onda su Ljuban Devetak i dr. Vojislav Stanimirović koji je stajao kraj njega, naredili, kažu idu svi i svi smo krenuli prema ulazu u selo, bilo je jasno da idemo na streljanje

Vojislav Stanimirović je nazočio je odvođenju ranjenika iz vukovarsku bolnicu. 
Dana 20. studenog 1991. dr. Vojislav Stanimirović, koji je u to vrijeme bio rezervni oficir JNA na dužnosti „šef sanitetske službe i glavni za zdravstvenu zaštitu za područje zapadnog Srema“, nazočio je odvođenju ranjenika iz vukovarsku bolnicu. O tome svjedoči bolničarka, redovnica sestara sv. Križa s. Ida Ana Zdravčević, koja i danas radi u vukovarskoj bolnici. 

Tko štiti Vojislava Stanimirović!?
Po kojoj to logici istaknuta javna osoba, koja je »za ratne zasluge u Podunavlju na Palama 1995. godine primila odlikovanje od četničkog krvnika Radovana Karadžića«, (v. i »Vjesnik«, 24. studenoga 1999, str. 7), može bez ikakvih političkih, moralnih, etičkih i sl. dvojba sudjelovati u hrvatskom političkom životu i utjecati na hrvatsku svagdašnjicu.


Za Udrugu dr. Ante Starčević- Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik

Dim lights