TOVARNIK – U povodu 21. obljetnice smrti vlč. Ivana Burika, mučenika katoličke Crkve, ponovno pozivamo nadležne institucije Republike Hrvatske da rasvijetle zločin nad svećenikom Ivanom Burikom i drugim mještanima Tovarnika koji su ubijeni u egzekucijama nakon okupacije sela. Izražavamo nezadovoljstvo da počinitelji nisu procesuirani ni kažnjeni, iako postoje svi relevantni dokazi. Želimo ukazati na izbjegavanje kažnjavanja zločina koje su počinili pripadnici JNA i srpskih paravojnih postrojba nad Hrvatima.

Tovarnički župnik velečasni Ivan Burik, kojega je za vrijeme okupacije Tovarnika 8. listopada 1991. ubio pripadnik paravojne postrojbe iz Srbije, jedini je svećenik ubijen tijekom Domovinskog rata. Velečasni Burik imao je hrabrosti suočiti se s onim što se događa, ostati u Tovarniku i pokazati slobodu darivanja drugima, živjeti za druge do posljednjega trenutka svojega života. Ne skrivajući se, već redovito posjećujući vjernike, velečasni Burik je očito bio "trn u oku" okupatorskim vlastima u Tovarniku pa su jednog dana u župni dvor došli pripadnici četničke postrojbe "Dušan Silni" iz Valjeva, odveli ga u podrum i strijeljali.

Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika već godinama traga za istinom o mučeničkoj smrti tovarničkog svećenika i pri tom je uspjela otkriti ime ubojice, ali i neke sumnjive okolnosti izvješća njegove smrti kojega potpisuje dr. Ljeposava Stanimirović.

Istraživanjem i razgovorom sa svjedocima utvrdili smo kako je velečasnog Burika ubio Kosta Gvozdenov iz Valjeva, pripadnik četničke postrojbe "Dušan Silni". Kada su Gvozdenova upitali u susjednom Lovasu kakvu to čudnovatu kapu nosi na glavi, a imao je svećenički biret, ponosno je odgovorio kako ju je uzeo „od ubijenog popa kojem više ne će trebati“. Na upit pomalo zatečene skupine srpskih vojnika i civila da nije valjda ubio „našeg pravoslavnog popa“, valjevski dobrovoljac ih je umirio: „Ma ne, bio je to ustaški pop u Tovarniku.“

Dokazi o povijesnom falsifikatu dr. Stanimirović o smrti vlč. Ivana Burika

Kontroverzno je i liječničko izvješće mrtvozornice dr. Ljeposave Stanimirović od 12. listopada 1991. o uzroku Burikove smrti po kojemu on nije strijeljan, nego je poginuo od eksplozije. Postoje svjedoci koji su vidjeli Burikovo tijelo i uočili rupe od metaka. Pomnijom analizom rukopisa lako je utvrditi da je liječničko izvješće o uzroku smrti tovarničkog župnika vlastoručno potpisala dr. Ljeposava Stanimirović, ali ga je ovjerila žigom dr. Dragana Martinovića, što još više budi sumnju i upućuje na njihovo odrađivanje prljavoga posla za nalogodavce. Više preživjelih tovarničkih logoraša, među kojima i Pavo Mijoković, svjedoči da su mještani našli velečasnog Burika mrtvoga na dvosjedu u podrumu. "Otkopčao sam mu vestu" – doslovce je izjavio – "i vidio rupe od metaka na njegovim prsima. Velečasnog smo stavili u sivu najlonsku vreću, odnijeli ga na traktorskoj prikolici na groblje i tamo ga položili pored ostalih ubijenih mještana."

Udruga je istražujući ovaj ratni zločin došla do dokaza, kako su mnogi dokumenti mrtvozornika izdani s krivotvorenim podacima bez pregleda i to naknadno. O tome mogu posvjedočiti i preživjeli mještani, koji su skupa, s tada još živim tovarničkim župnikom vlč. Ivanom Burikom, već u rujnu 1991. pokopali 34 ubijena branitelja i civila.

Za Udrugu dr. Ante Starčević Tovarnik

Antun Ivanković, predsjednik Udruge

VUKOVAR/TOVARNIK – U ponedeljak, 8. listopada obilježit će se 21. obljetnica mučeničke smrti vlč. Ivana Burika. U sklopu obilježavanja bit će održana četvrta Memorijalna utrka Vukovar - Tovarnik u spomen na vlč. Burika i 663 mučenika crkve u Hrvata, koja će započeti u 10.00 sati u Vukovaru na ušću rijeke Vuke u Dunav ispred križa "Žrtvama za slobodnu Hrvatsku". Planira se da će sudionici na cilj – Groblje sv. Križa u Tovarniku stići između 13.00 i 14.00 sati, a tada će uslijediti polaganje vijenaca i zajednička molitva na mjestu masovne grobnice i kod spomen-poprsja i groba svećenika Burika.

Program obilježavanja održat će se u organizaciji: Vukovarsko – srijemske županije, općine Tovarnik, Maraton kluba Hrvatski sokol –  Osijek i Udruge dr. Ante Starčević -Tovarnik.

Medijski pokrovitelji: Hrvatski Katolički radio, Hrvatski radio Vukovar, Slavonski radio, Vinkovačka televizija, Slavonsko – baranjska televizija, Glas Slavonije.

Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik

Antun Ivanković, predsjednik

Ako je već hrvatska vlast pristala na suđenje po zapovjednoj odgovornosti onima koji su stvarali i obranili hrvatsku državu, zašto se nikada isti pravni kriteriji nisu primijenili i na dr. Vojislava Stanimirovića? Po kojoj to logici istaknuta javna osoba, koja je »za ratne zasluge u Podunavlju na Palama 1995. godine primila odlikovanje od četničkog krvnika Radovana Karadžića«, (v. i »Vjesnik«, 24. studenoga 1999, str. 7), može bez ikakvih političkih, moralnih, etičkih i sl. dvojba sudjelovati u hrvatskom političkom životu i utjecati na hrvatsku svagdašnjicu i svagdašnjicu tovarničkih mještana? Imaju li nositelji sadašnje hrvatske vlasti, ili buduće, prošle ili bilo koje, barem malo obraza i mrvicu srama pred tovarničkim (i svim drugim) žrtvama te stati pred njihovu rodbinu i objasniti razloge koaliranja s političkom strankom (Srpskom demokratskom samostalnom strankom) čiji je predsjednik ostavio zapisanu jezivu (o) poruku za povijest, koja govori o njegovoj liječničkoj etici i političkom uvjerenju: »Tog 18. studenoga 1991. pao je posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru - vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar, nekada grad ljepotan«. (Vojislav Stanimirović: »Vojska Krajine«, br. 7-8, 1993, str. 43)? U kojem je dijelu svijeta zabilježen primjer da je ministar bez lisnice u okupatorskoj vladi (Republike Srpske Krajine), također okupatorski gradonačelnik (Vukovara) te ravnatelj bolnice na okupiranome području (»Sveti Sava« u Vukovaru), kasnije postao zastupnik u državnome parlamentu? Gotovo je sigurno da se nešto takvo, u doslovnom i prenesenom smislu, niti u jednoj carevini, sultanatu, koloniji, protektoratu ili bilo gdje nije dogodilo!

 Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika, gdje je u jesen 1991. godine nakon okupacije sela, mučeno i ubijeno 68 mještana, već nekoliko godina ukazuje na ratni put Vojislava Stanimirovića.

Postoje opravdane sumnje da je Vojislav Stanimirović  kao oficir rezervnog sastava JNA i „šef sanitetske službe za područje zapadnog Srema“, listopada 1991. godine s još nekolicinom pripadnika paravojnih formacija tzv. SAO Krajine počinio kazneno djelo ratnog zločina protiv ratnog zarobljenika protivno Ženevskoj konvenciji. Kazneno djelo počinili su na štetu ranjenog hrvatskog branitelja Marijana Popovića iz Tovarnika. Slavica Popović davno je prijavila Vojislava Stanimirovića za odvođenje supruga Marijana i na sudu u Vukovaru 12. srpnja 2011. godine pred sucem i Sudskim vijećem posvjedočila, da ga je nekoliko dana ranjenog skrivala zajedno sa svekrvom. Onda je došao Vojislav Stanimirović i njihova milicija po njega i odveli ga. Nakon određenog vremena doznala je da je pronađeno mrtvo tijelo njenog Marijana na njivi u blizini pravoslavnoga groblja i tu su ga mještani privremeno zakopali.

 Stanimirovićeva supruga lažnim prijavama 1991. prikrivala ratne zločine

 Postoje utemeljene sumnje o kaznenoj odgovornosti dr. Ljeposave I. Stanimirović (1952.) iz Vukovara i dr. Dragana Martinovića (1951.) iz Šida (Vojvodina), da su radeći od 3. listopada 1991. u zdravstvenoj ambulanti Tovarnik, za vrijeme srpske okupacije sela, s ciljem prikrivanja ratnog zločina dana 7. i 10. listopada, u „lekarskim izvještajima o uzroku smrti“ i „potvrdama o smrti“ prijavili smrt 34-ero tovarničkih branitelja i civila, ubijenih nakon okupacije sela u rujnu 1991. Temeljem tih dokumenata tadašnji djelatnik Matičnog ureda Zdravko Opačić upisao ih je 10. listopada 1991. u Maticu umrlih. Rad ambulante u tada okupiranom Tovarniku organizirao je početkom listopada dr. Vojislav Stanimirović.

 Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika istražujući spomenuti ratni zločin došla je do dokaza, da su svi dokumenti navedenih mrtvozornika izdani s krivotvorenim podacima i to naknadno, 7. i 10. listopada 1991. O tome mogu posvjedočiti i preživjeli mještani, koji su skupa, s tada još živim tovarničkim župnikom vlč. Ivanom Burikom, već u rujnu 1991. pokopali 34 ubijena branitelja i civila.

Pitamo sebe i cijelu hrvatsku javnost: zašto ni nakon 20. godina nije podignuta optužnica protiv bivšeg zapovjednika logora u Tovarniku (kroz koji je prošlo najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila), Ljubomira Jorgića i njegovog zamjenika Save Ivanovića? Zašto nije podignuta optužnica protiv pukovnika Dušana Lončara, bivšeg zapovjednika 2. proleterske mehanizirane gardijske brigade JNA, koji je zapovjedno odgovoran za sve počinjne zločine u Tovarniku i Lovasu, gdje je 1991. ubijeno ukupuno 158 mještana ta dva sela.

Tovarničani nakon svega proživljenog tijekom rata i nakon njega ne vjeruju u slučajnosti! Krajnje je vrijeme da se detaljno ispita djelovanje dr. Vojislava Stanimirovića i njegove supruge u vrijeme srpske agresije na Hrvatsku što do sada nije učinjeno.

 Za Udrugu dr. Ante Starčević - Tovarnik

Antun Ivanković, predsjednik