uhbm_log_220x180homeland_war_vet_log_220x180

Obilazak Ličkog bojišta
Autor kosta   
Utorak, 01 Srpanj 2014 10:34

alt

 
Pomoć poplavljenom Rajevu Selu
Autor kosta   
Srijeda, 25 Lipanj 2014 10:53
alt
 
  Udruga branitelja-motorista Croatia (UBMC)u suradnji sa Sindikatom Zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba (SZHMGZ) i podršku Facebook grupe "Pomoć Rajevu Selu" aktivno sudjeluje u prikupljanju i podjeli donacija stanovnicima poplavom pogođenog Rajeva Sela te volonterski sudjeluju u čišćenju nastalih šteta.
 
 
UBMC i SZHMGZ su 27. svibnja 2014. godine dostavili prikupljenu pomoć direktno u Rajevo Selo koje je bilo doslovno potopljeno, te je ista akcija ponovljena 21. lipnja 2014. godine kada je prikupljena pomoć opet podijeljena mještanima direktno u ruke.
 
Sljedeća podjela prikupljenih donacija planirana je pred početak nove školske godine uz obvezu obnove područne škole te nam je svaka pomoć dobrodošla.
 
  Ujedno je u poslovnici Privredne banke Zagreb d.d. u Vinkovcima otvoren transakcijski račun posebnih namjena za "DONACIJE ZA OBNOVU RAJEVA SELA NAKON KATASTROFALNIH POPLAVA" broj:
HR04 23400093510415219 za uplate novčanih donacija u Hrvatskoj, a za uplate iz inozemstva: swift banke: PBZGHR2XHR0423400093510415219.
Račun glasi na: Milena Kašovski, Z. i Frankopana 49a 32261 Rajevo Selo
 
 
Stožer poziva Vukovarce da izađu na izbore: Protiv smo Stanimirovića i Sabe
Autor kosta   
Petak, 13 Lipanj 2014 08:53


  Predsjednik Stožera za obranu hrvatskog Vukovara Tomislav Josić 
danas je pozvao sve građane Vukovara da u nedjelju, 15. lipnja, izađu na prijevremene izbore za Gradsko vijeće i gradonačelnika.Ne dozvolimo da oni koji ne žive u Vukovaru odlučuju o sudbini Vukovara. Očekujemo da dođe do pomaka u gradu,  da se gospodarstvo pokrene i da se zaustavi depopulacija stanovništva. Želimo da se ljudi prestanu iseljavati i ponovno počnu dolaziti u Vukovar, rekao je Josić na današnjoj konferenciji za novinare. Izrijekom nije rekao koga Stožer podržava na izborima u Vukovaru ali je zato istakao da ne podržavaju Vojislava Stanimirovića, protiv kojega se vodi postupak za ratni zločin, kao niti Željka Sabu protiv kojega je sudski postupak u tijeku. Želimo da ljudi koji su okaljali na bilo koji način ne dolaze više na rukovodeća mjesta. Zna se gdje je mjesto takvim ljudima, rekao je Josić koji je najavio i da će  aktivisti Stožera kamerama pokriti ulaze u grad kako bi vidjeli koliko autobusa i ljudi sa strane dolazi u grad povodom izbora. Rekao je i da je na prošlim lokalnim izborima u Vukovar i okolna sela došlo 15-ak autobusa sa glasačima iz Srbije koji su odsjedali u okolnim srpskim selima da bi na glasovanje odlazili osobnim automobilima. Pratit ćemo sve što se događa na izborima i izvijestiti cjelokupnu hrvatsku javnost i medije o svemu, najavio je Josić koji je još jednom aktualizirao i činjenicu da referendum od uvođenju dvojezičnosti još nije raspisan.Nama su trebala dva tjedna da prikupimo potpise za referendum i šest dana da sve te potpise prebrojimo. Oni za šest mjeseci nisu provjerili sve te potpise. Biti ćemo prinuđeni pozvati sve te ljude koji su potpisali peticiju pozvati u Zagreb kako bi im vladajući na licu mjesta rekli zašto opstruiraju referendum, zaključio je Josić.

 
Branimir Glavaš: U tajnoj akciji iz okupiranog Aljmaša 1992. godine spasili smo kip Gospe Aljmaške
Autor kosta   
Ponedjeljak, 09 Lipanj 2014 10:48

alt

U zatvorskoj kapelici u Mostaru snimljeni su završni kadrovi dokumentarnog filma „Svetište Gospe Aljmaške“, redatelja Srđana Segarića u kojima Branimir Glavaš, svjedoći o svemu onome što je učinio za aljmaško svetište. Ispričao je u jednosatnom govoru u kamere čitavu kronologiju događanja uoči i tjekom, te nakon velikosrpske agresije na Republiku Hrvatsku. Glavaš se sjetio svakoga i najmanjeg detalja iz toga vremena i sve što je radio i poduzimao vezano za obranu Slavonije, Baranje i Srijema. Vrlo detaljno govori kako je zajedno s ruskim zapovjednikom pukovnikom Aleksandrom Hromčenkovim u tajnoj akciji dana 30. listopada 1992. godine, zajedno s nekoliko odabranih osoba spašavao kip Gospe iz tada okupiranoga Aljmaša. Isto tako govorio je i o osnivanju Zaklade „Gospe od Utočišta“ 1993. godine, kao i o Gospinom svećanom povratku 1998. godine u slobodni Aljmaš. Prisjetio se i svoje uloge u izgradnji nove aljmaške crkve Gospe od Utočišta, do temelja srušene u velikosrpskoj agresiji. Branimir Glavaš je istaknuo kako je bio posebno sretan kada je Sveti Otac Ivan Pavao II. prigodom pastirskog pohoda u Hrvatsku na osječkom aerodromu 7. lipnja 2003. godine u naznočnosti više od 200 000 tisuća vjernika zlatnom krunom okrunio spašeni Gospin kip iz Aljmaša. Na samome kraju snimanja kazao je da nije mogao zamisliti kako će se stvari odvijati i da će gotovo 22 godine nakon spašavanja Gospinog kipa doći producent filma iz Hrvatske, angažirati snimateljsku ekipu, kao bi porazgovarali o svim tim povjesnim činjenicama koje se odnose na aljmaško svetište. „Na mome slučaju i na mojim iskustvima potvrđuje se ona na daleko poznata izreka nedokučivi su putevi Gospodnji. Vjerujem da sve to skupa ima svoj smisao i vjerujem u dobar ishod ove kalvarije koju trenutačno proživljavam. Također vjerujem da je to sve negdje zapisano na mome životnom putu i da su to stvari i činjenice koje su se morale događati, a da ja na njih kao običan čovjek, smrtnik jednostavno nisam mogao utjecati. Siguran sam u jedno da me nije zaboravila Gospa Aljmaška i da sam svo to vrijeme u Njenim mislima, te da će mi pomoći da se ovo sretno završi“. Film se snima u produkciji Udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika koja iza sebe već ima niz ostvarenih dokumentarnih filmova.

Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik Antun Ivanković, predsjednik

 
ZLOČIN I KAZNA
Autor kosta   
Utorak, 03 Lipanj 2014 11:56
Hrvatska kao zemlja "Apsurdistan" gdje se čovjek protiv kojeg se vodi postupak zbog sumnje na ratni zločin, bez ikakvog problema penje na političkoj ljestvici!
Vojislav Stanimirović izražava zadovoljstvo ujedinjenjem triju srpskih stranaka koje su se osnažile koalicijom i, kako kaže ovaj bivši gradonačelnik ratnog Vukovara, svojom kandidaturom u Gradskom vijeću staju uz bok HDZ-u i SDP-u.
- Na krilima iznenađujućih rezultata koje je na parlamentarnim izborima za EU požnjeo Milorad Pupovac, sada ništa manji uspjeh ne očekujemo na lokalnim izborima u Vukovaru. Srpski glasovi više neće biti razjedinjeni, a na ruku nam ide i jako dobar odaziv srpske zajednice na glasovanje – kazao je Stanimirović ne trepnuvši okom na sve optužbe koje po njemu pljušte posljednjih godina.
Antun Ivanković, predsjednik Udruge "Dr. Ante Starčević" iz Tovarnika jedan je od najupornijih u borbi za dokazivanjem ratnog zločina kojeg je počinio Stanimirović, a koji je za "kaznu" dobio priliku za kandidaturu:
 
- Sramota. Ovo je hrvatska sramota, jer taj čovjek ne da ne bi smio uopće politički djelovati niti istupati na bilo kojem polju... On bi trebao biti priveden i upitan što je učinio za spas ranjenih u vukovarskoj ratnoj bolnici koja je bila u njegovoj nadležnosti! Bio je u komandant saniteta tzv. JNA za Zapadni Srijem i nazočio je 20. studenog odvođenju ranjenika iz vukovarske bolnice. Također, postoji opravdana sumnja da je njegova supruga liječnica izdavala lažne potvrde o načinu smrti pobijenih stanovnika Tovarnika, bez pregleda tijela poginulih, kao što postoje živi svjedoci koji uporno ukazuju na tu činjenicu. Postoji i osnovana sumnja  da je ovaj bračni par dao lažni iskaz u postupku za ratni zločin koji se vodi na Županijskom sudu u Vukovaru. Ne znam što reći, DORH ne čini ništa jer najodgovorniji 'namjerno' nisu obuhvaćeni optužnicom. Čovjek koji je prilikom pada Vukovara kazao "pao je posljednji ustaški bastion, a to je vukovarska bolnica“, te "na Ovčari završili oni koji su glumili ranjenike", sada želi vladati ovim gradom. To je nedopustivo, naročito ako se prisjetimo slučaja Slavice Popović koja 12. srpnja 2011. na Županijskom sudu u Vukovaru, pod prisegom svjedoči, da je "Voja poslao vojnike koji su odveli njenog ranjenog supruga  Marijana" koji je naknadno pronađen mrtav – u nevjerici je Ivanković.
O Stanimirovićevoj prošlosti imao je što za kazati i povjesničar Ante Nazor:
- Stanimirović je bio među najekstremnijim Srbima koji su zagovarali pripojenje okupiranih hrvatskih krajeva s Republikom Srpskom. To je osoba koja je imala odgovarajuće dužnosti tijekom Domovinskoga rata, od ravnatelja bolnice, gradonačelnika, sve do sudjelovanja u Vladi tzv. republike srpske krajine i to u trenutcima kada je ona bila najtvrđa. Kad gledamo dokumentaciju, vidljivo je da se Mile Martić vrlo pohvalno izjašnjavao o Stanimiroviću, predlaže ga za mandatara, ističe njegovu dobru suradnju sa Slobodanom Miloševićem, koja je kasnije zahladnjela jer je Stanimirović surađivao s Palama, a znamo da se tamo nalazio najekstremniji dio, odnosno Karadžić i Mladić. Tu jasno vidimo u kojem se krugu kretao i koji su mu bili ciljevi. Nadalje, kad su rađene obdukcije hrvatskih ljudi koji su ubijeni u Tovarniku, tijekom tih obdukcija u vrijeme tzv. krajine napisano je da su poginuli od granate, a kasnija je obdukcija pokazala da su zapravo ubijeni metkom, likvidirani. Očito je da se obdukcijom htio prikriti stvarni način smrti tih osoba 1991. – već odavno tvrdi Ante Nazor.
 
Zvonimir Hodak
Protiv Vojislava Stanimirovića, čovjeka koji velike nade polaže u ulazak u Gradsko vijeće grada Vukovara, kaznenu prijavu podnijeli su Josip Jurčević i Karolina Vidović Krišto, a slučaj je preuzeo odvjetnik Zvonimir Hodak. Za naš portal, kazao je:
- Dr. Stanimirovića se tereti zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava iz čl.120 i 122 u vezi s čl.20 Osnovnog krivičnog zakona RH. Kaznena prijava između ostaloga sadrži opis i mjesta počinjenja kaznenih djela kao i imena relevantnih svjedoka koji govore da je riječ o osnovanim sumnjama da se radi o najtežim povredama humanitarnog prava, odnosno ratnim zločinima. Postupak se vodi, svjedoci se saslušavaju... Još ne znamo hoće li taj postupak biti odbačen – podijelio je s nama Hodak u čijem stilu možemo zaključiti da je "Hrvatska zemlja Apsurdistan" gdje se čovjek protiv kojeg se vodi postupak zbog sumnje na ratni zločin, bez ikakvog problema penje na političkoj ljestvici!
 
Snježana Vučković, DNEVNO. HR
 
Tomislav Tokić - Ambasador
Autor kosta   
Petak, 23 Svibanj 2014 11:44

Nakon duge i teške bolesti napustio nas je naš član i prijatelj Tomislav Tokić - Ambasador.

Počivaj u miru prijatelju i neka ti je laka zemlja.

Posljedni ispraćaj bit će u utorak 27.svibnja.2014 u 12.30 na groblju Miroševac.

alt

 
Papi Franji na dar knjiga i film o mučeniku vlč. Ivanu Buriku
Autor kosta   
Srijeda, 14 Svibanj 2014 20:22
alt
 
   Iz poštanskog ureda u Tovarniku, Udruga dr. Ante Starčević poslala je na dar Svetom Ocu papi Franji u Vatikan knjigu „Burik“ prevedenu na talijanski jezik i englesku verziju dokumentarnog filma „Mučenik vlč. Ivan Burik“. Uz navedene darove papi Franji, Udruga se obratila s prigodnim pismom.
„Dragi Sveti Oče, prilažemo Vam jedan povijesni roman, kao i film, koji govore o nasilnoj smrti jednog hrvatskoga svećenika, velečasnog Ivana Burika, barbarski ubijenog u Tovarniku tijekom Domovinskog rata 1991. godine. Po svom mučeništvu vlč. Ivan Burik je postao simbolom tolikih nevinih žrtava. Svojim je životom posvjedočio svoju vjeru u Krista, te u nastojanjima da spasi povjereno mu stado potvrdio svoju postojanost Božjega pastira.
Mi, vjernici, laici u Hrvatskoj molimo za njegovo uzdizanje na čast oltara. Pouzdajemo se, Vaša Svetosti, u Vašu potporu i Vaše molitve.
Želeći da nam naši mučenici ostanu trajno nadahnuće, srdačno Vas pozdravljamo.“
Udruga „Dr. Ante Starčević – Tovarnik“
Antun Ivanković, predsjednik
 
UBMC u novinama
Autor kosta   
Srijeda, 14 Svibanj 2014 11:03

alt

 
Rudolf Perešin
Autor kosta   
Ponedjeljak, 12 Svibanj 2014 11:01

alt

  Obilježavanje 19 godišnjice pogibije našeg najpoznatijeg pilota
Udruga branitelja-motorista Croatia u suradnji sa MK Tigrovi.

http://www.ubmc.hr/ubmc-forum/index.php?topic=304.0

 
Stanimirović je odveo Marijana Popovića
Autor kosta   
Ponedjeljak, 05 Svibanj 2014 19:35

alt

TOVARNIK – Ako je već hrvatska vlast pristala na suđenje po zapovjednoj odgovornosti onima koji su stvarali i obranili hrvatsku državu, zašto se nikada isti pravni kriteriji nisu primjenili i na dr. Vojislava Stanimirovića? Po kojoj to logici istaknuta javna osoba, može bez ikakvih političkih, moralnih, etičkih i sl. dvojba sudjelovati u hrvatskom političkom životu i utjecati na hrvatsku svagdašnjicu. 
Udruga dr. Ante Starčević – Tovarnik želi upoznati hrvatsku javnost sa svjedočanstvom Slavice Popović iz Tovarnika koja je prije izvjesnog vremena novinaru jednih dnevnih novina dala izjavu u nazočnosti nekoliko osoba.
Slavica svjedoči: "Jedan dan je došao dr. Vojislav Stanimirović i dr. Dragan Martinović iz Šida jer su doznali da je moj suprug Marijan ranjen i da je u kući kod svoje majke gdje smo živjeli jer naša je bila zapaljena i opljačkana. Voja, kojega znam odavno, a i 94-godišnja majka mu živi desetak kuća od naše, rekao je kako Marijana traže već dva dana jer on je ratni zarobljenik. Još me pokudio da sam ga trebala odmah prijaviti. Bio je u zelenoj vojnoj odori i imao je pištolj. Rekao je da će poslati milicajce po njega. I stvarno, došla su trojica naoružanih i dovela ga u auto, posjela ga na zadnje sjedište između dvojice, a ovaj treći je vozio. Rekli su da ga voze u Srijemsku Mitrovicu na liječenje, ali od tada ga više nikada nisam vidjela živog. Barem da njegove kosti mogu pokopati na groblju i da imam gdje zapaliti svijeću. Najgore mi je za Svi svete kada svi idu na grobove svojima, a ja nemam gdje", kaže Slavica Popović koja od jeseni 1991. godine ne zna za sudbinu svoga supruga Marijana koji je kada je ubijen imao 48 godina.
Vojislav Stranimirović je u to vrijeme bio zapovjednik saniteta JNA. Nakon okupacije Tovarnika, 22. rujna 1991. godine, Marijan Popović je s 30-tak mještana odveden u Šid na ispitivanje, a potom u Srijemsku Mitrovicu gdje su bili šest dana do kraja rujna, da bi ih, prema zahtjevu vlasti u Tovarniku, vratili i smjestili u logor koji je bio u kući dr. Cvejića gdje su ispitivali i mučili Hrvate koji su kao i Popovići ostali u svojim kućama. Od tih 30 mještana, ubijeno ih je 18.
Prema Slavičinim saznanjima Marijana su iz logora početkom listopada izveli Stevan Srdić i jedan iz Šida, po izgledu četnik sa šubarom i kokardom i izvan Tovarnika pucali u njega. Mislili su da su ga ubili pa su otišli.
"Marijan se nekako dovukao u kuću svoje majke i tu smo ga skrivali nekoliko dana. Imao je ranu između vrata i ramena prema plućima i na ruci. Rane su se dale na zlo pa je svekrva otišla u ambulantu gdje je radila dr. Ljeposava Stanimirović, supruga Vojislava Stanimirovića, zatražiti lijekove pa se tako doznalo da je Marijan u kući. To je doznao i Voja pa je došao po njega jer je, kako je rekao, bio ratni zarobljenik i zato mislim da bi on najviše mogao reći što se dogodilo s mojim Marijanom.
Svaki put kada ga vidim na televiziji, pretrnem, a kada autom prođe kraj naše kuće, kada ide majci, okrene glavu. Poslije smo doznali da je ubijen 7. listopada i zakopan na njivi prema Šidu između četvrtog i petog bora. Kada smo se vratili iz progonstva, ekipa za ekshumacije Ivana Grujića tražila je njegove kosti, ali uzalud", svjedoči Slavica Popović.
I nastavlja: "Danima nakon što je Marijan odveden, dr. Ljeposava Stanimirović mi je govorila kako je suprug u Mitrovici i da se oporavlja, a u to vrijeme već je bio ubijen."
Slavica Popović je na glavnoj raspravi u sudskom postupku suđenja za ratni zločin u Tovarniku koji se vodi na Županijskom sudu u Vukovaru dana 12. srpnja 2011. godine pred sucem, Sudskim vijećem, državnim odvjetnikom i svim nazočnim posvjedočila da je nekoliko dana svoga ranjenog Marijana skrivala zajedno sa svekrvom. Onda je došao dr. Vojislav Stanimirović i njihova milicija po njega i odveli su ga.
 
Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
 
„Slava Stojanov načelnik štaba JNA: Organi nove vlasti streljaju civile u Tovarniku“
Autor kosta   
Srijeda, 30 Travanj 2014 11:14
alt
TOVARNIK – S ciljem upoznati javnost o počinjenom ratnom zločinu i genocidu u Lovasu i Tovarniku 1991. godine, te da su najodgovorniji za zločine 23 godine bez optužnice, Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika i njezin predsjednik Antun Ivanković došla je do teksta s kojim želi upoznati hrvatsku javnost. Zločin u Lovasu, Uloga JNA u minskom polju kako piše prije izvjesnog vremena beogradski tjednik Vreme (Vreme br. 885.) prenosimo u originalu i cijelosti:
„Zašto nikoga od nadležnih – ma ko bili – iz redovnih struktura bivše vojske, iz Prve gardijske brigade, nema među optuženima? Ko je bio nadležni organ bezbednosti te brigade? Slika koja je nakon zločina ostala je ova: prilikom napada na selo Lovas 10. oktobra 1991. godine u kućama i dvorištima ubijena su 22 civila, a do 18. oktobra te godine još su 23 mještana Lovasa ubijena u improviziranim zatvorima. Tog 18. oktobra, kad je – kako se godinama govorilo – Lovas bio "oslobođen", danas optuženi od Tužilaštva za ratne zločine Srbije mještane Lovasa natjerali su da koračaju kroz minsko polje, pri čemu je njih 22 poginulo, a u sporadični incidentima stradala su još tri civila.
To su nepromjenjivi fakti, u krajnjoj konzekvenci izraženi u imenima mrtvih, koje nedavna optužnica Tužilaštva u Beogradu (izmijenjena nakon prihvaćenog prigovora i još nepravomoćna u trenutku pisanja ovog teksta) nabraja.
Optužnica tereti i konkretne osobe: 14 njih, pripadnika bivše JNA, nekadašnje Teritorijalne obrane i paravojne jedinice "Dušan Silni", čiji čelnik Mirko Jović – koji ih je skupljao u ime Srpske narodne obnove i slao na front – danas mirno i pravosuđu neinteresantno živi nedodirnut pravnom državom, za razliku od istog takvog "patriota" Vojislava Šešelja, koji je, skupljajući dobrovoljce za neke druge frontove u ratovima u bivšoj Jugoslaviji, dospio do Haškog tribunala.
UVERTIRA U ZLOČIN: Lovas je bilo mirno selo u Slavoniji. Neposredno prije "oslobađanja" tog mirnog sela, iz Iloka u kojem je živjelo mješovito stanovništvo (uglavnom hrvatsko-srpsko, ali bilo je i drugih nacionalnosti) iseljeni su Iločani – uz prijetnje i pljačku. Njihovo je vino iz čuvenih podruma, a toga će se prisjetiti i brojni posjetioci beogradskog Kluba književnika, u režiji pokojnog Arkana dospjelo tada do najboljih beogradskih restorana. Kad je na Lovas došao red, posrijedi nije bilo samo iseljavanje, već i teror, ubojstva, logori i ono po čemu će to lijepo i prije rata bogato slavonsko selo ostati upamćeno – minsko polje, "krvava berba grožđa" u koju su "oslobodioci" utjerali domaće.
"Zadnje upozorenje građanima" bila je prva rečenica "obaveštenja" koje je stanovnicima Lovasa, prijetećim tonom, bilo upućeno 15. oktobra 1991. godine; sredstava informiranja bilo nije, ostao je jedino dobošar koji ih je tam-tam načinom upozorio da imaju policijski sat, da će muškarci starosti od 20 do 50 godina biti "po potrebi" i "organizovano" pozivani za radove na otklanjanju posljedica rata i druge radove u selu, a neizvršavanje naređenja za rad u radnim jedinicama će biti "sankcionirano ratnim sudom". Svim civilima zabranjen je izlaz iz sela, pa i kretanje kroz selo (osim u vremenu od deset do 12 sati), svi stanovnici sela "dužni su se odmah, a najkasnije do 15 časova 16.10.1991. javiti u komandu Teritorijalne obrane sa spiskovima članova porodice u selu i van sela". Ima i sankcija: "Svaki neprijavljeni stanovnik pronađen u selu bit će odmah uhapšen i protiv njega preduzete odgovarajuće mere".
Točka 6. "obaveštenja" kaže i ovo: "Svim sumljivim (nepismenost vojno-teritorijalnih vlasti, prim. aut.) i uhvaćenim pripadnicima ustaških organizacija i njihovim jatacima bit će organizovano suđenje na ratnom sudu u selu.
Ratni sud, kako se iz današnje perspektive čini, bio je organiziran u minskom polju i priručnim logorima, s metodom ratnih zločina, za koje je – kako rekosmo – dosad okrivljeno 14 ljudi.
"Vreme" je još krajem 1991. godine objavilo dokument kojega je potpukovnik Milan Eremija još 23. oktobra 1991. godine poslao Komandi Prve vojne oblasti JNA, u kojem navodi da se u zoni Lovasa tog oktobra 1991. godine nalazi "više grupa paravojnih formacija iz Srbije, od četnika, preko odreda ‘Dušan Silni’", te da tzv. oslobodiocima nije osnovni motiv borba protiv neprijatelja, već pljačka narodne imovine i iživljavanje nad nedužnim stanovništvom hrvatske nacionalnosti, kao i to da je "prilikom zarobljavanja 80 meštana hrvatske nacionalnosti u selu Lovas od strane Teritorijalne odbrane i Odreda ‘Dušan Silni’, vršeno fizičko zlostavljanje nad istima, nakon čega je ubijeno četiri meštana sela Lovas", te da su "nakon dolaska Odreda ‘Valjevo’ u selo Lovas, zarobljeni meštani korišćeni za čišćenje minskih polja, kojom prilikom je ubijeno 17 meštana", a povrijeđenima je "odbijeno pružanje medicinske pomoći od strane medicinskog osoblja Doma zdravlja Šid".
PRIJAVE I UPOZORENJA: Taj je izvještaj prvi stigao do javnosti. Međutim, bilo ih je i prije Eremijinog: prvi koji o zločinima o Lovasu obavještava nadležne sastavljen je 18. oktobra. Šalje ga potpukovnik Slava Stojanov, načelnik Štaba Druge pešadijske gardijske motorizovane brigade; on kaže da je "najneorganizovanije stanje u selu Lovas, gde se pojavljuje više jedinica koje ne poštuju komandu komandanta koji obezbeđuje selo", te se navodi tjeranje civila u minsko polje, kao i slični slučajevi u selu Tovarnik, gdje "organi nove vlasti vrše streljanje civila" čiji se leševi ne sahranjuju, već "tako bačeni leže na zemlji". Nakon Stojanova, njegov pretpostavljeni, načelnik štaba Gardijske divizije Drago Romić 19. oktobra piše svojim nadređenima u Prvoj vojnoj oblasti da se "ispituje slučaj u vezi sa ubistvom nekoliko građana hrvatske nacionalnosti iz sela Lovas, koji su uleteli u postavljeno minsko polje".
Minsko polje su, inače, postavili inženjerci tadašnje JNA – prema optužnici 13. oktobra te godine, a prema izjavama svjedoka u postupku dva dana ranije, još 11. oktobra; danas će jedan od nadležnih iz JNA, tad potpukovnik, Dušan Lončar (svjedok u postupku protiv četrnaestorice) tvrditi da ništa ne zna ni o postupku prema civilima iz Lovasa, niti o njihovom odvođenju u minsko polje, ali niti o samom postojanju minskog polja. Bilo bi, naime, logično da minskog polja na tom području niti nema, jer je JNA u svom naletu ka Vukovaru već pokorila i "očistila" sela koja su joj smetala i s te strane, iz Lovasa, nikakva opasnost nadošlim "oslobodiocima" nije prijetila. Ipak, JNA postavlja minska polja, nadležni oficir o tome navodno pojma nema, a civili iz Lovasa samo koji dan nakon što su eksplozivne naprave postavljene bivaju utjerani u minsko polje, da bi zaštitili pripadnike odreda TO "Valjevo" u Lovasu (regularne rezervističke formacije JNA, inače). U izvještaju pukovnika Romića, naime, kaže se da je odred "Valjevo" – njih oko 65 pripadnika – u večernjim satima 17. oktobra dobio zadatak da izvrše "čišćenje" vinograda "gde su navodno MUP-ovci imali baze", ali su idućega dana odbili zadatak (potpukovniku Miodragu Dimitrijeviću, danas optuženom), jer su od mještana čuli da je teren oko vinograda miniran. "Nakon ubeđivanja od strane komandanta TO ‘Valjevo’ ppuk. Dimitrijevića, te uz obećanje da će ispred njih, u stroju, ići privedeni meštani sela Lovas, pristali su da pođu na zadatak", piše u Romićevom izvještaju.
Potom su, stoji u dokumentu, pokupili izabrane mještane, nad kojima su se iživljavali pripadnici "Dušana Silnog" ("jedan mještanin pao je od iznemoglosti, pa ga je pripadnik odreda "Dušan Silni" na licu mjesta ubio"), te su stigli do minskog polja. Akcija je stala nakon što se jedan mještanin "bacio na minu koja je eksplodirala" (ili je na nju stao), te jenastala "opća pucnjava pripadnika odreda TO ‘Valjevo’", u kojoj je po Romićevom izvještaju poginulo 17 mještana, a deset ih je ranjeno. Nakon minutu-dvije od prestanka vatre preživjelima je dozvoljeno da ustanu, a tek satima kasnije da izvuku ranjene, koji su privatnim vozilima prebačeni u Šid. "Tu su predstavljeni kao ‘MUP-ovci’, te im osoblje ambulante nije ukazalo pomoć. Isti su vraćeni kod mesnih lekara", navodi se u Romićevom izvještaju.
Ako ne znamo tko je i zašto naredio postavljanje mina oko Lovasa, znamo tko tereti prvooptuženog u postupku, tadašnjeg šefa lokalne poljoprivredne zadruge i navodnog gospodara života i smrti u Lovasu Ljubana Devetaka: uz još neke svjedoke, tereti ga potpukovnik Miodrag Dimitrijević, postavljen za koordinatora za borbena dejstva za Lovas, Čakovce i Opatovac u ime Zonskog štaba Teritorijalne obrane Valjeva. Prvooptuženi Devetak tvrdi da nije kriv, naprotiv: da je spašavao lokalne Hrvate i da kritičnog dana "krvave berbe grožđa" nije ni bio u Lovasu. Dimitrijević, kao i neki drugi, tvrde suprotno, ali Dimitrijević u svom iskazu ne zna objasniti zašto za planiranje te "krvave berbe" Devetak – kao "alfa i omega" života u Lovasu – nije smio znati.
Sve će to sud, u predstojećem suđenju ustanoviti: i koja je uloga optuženog Dimitrijevića, Devetaka i ostalih optuženih pripadnika Teritorijalne obrane, ali i paravojne jedinice "Dušan Silni" dan-danas društveno cijenjenog "patriote" Jovića i bivše JNA, čija su tek četvorica pripadnika optužena; uz njega, tu su još rezervni kapetan i komandant odreda Teritorijalne obrane Valjevo Darko Perić i rezervni poručnici Radovan Vlajković i Radisav Josipović.
ZLOČIN I PARALELE: Na osnovu ovih imena neminovno dolazimo do paralele sa slučajem "Ovčara"; okupacija Lovasa i okolnih slavonskih sela ionako je bila tek uvertira za slom Vukovara i uvježbavanje za zločin masovnih razmjera, onaj na obližnjem poljoprivrednom dobru Ovčara, na kojem je ubijeno najmanje 200 ratnih zarobljenika. I u tom slučaju imamo tek neposredne izvršioce (kojima se ponovljeno sudi, nakon što je presudu vijeća suca Veska Krstajića Vrhovni sud Srbije ukinuo iz krajnje sumnjivih razloga), te "vukovarsku trojku" koju je nedavno presudio Haški tribunal, osudivši dvojicu (Milu Mrkšića i Veselina Šljivančanina) i oslobodivši jednoga (Miroslava Radića). Između "trojke" i egzekutora nema nikoga iz tadašnje JNA, iako je upravo tada regularna vojska ratne zarobljenike ostavila na milost i nemilost neregularnim razularenim snagama.
U "slučaju Lovas" prvi puta imamo, pred domaćim sudom, i neke pripadnike tadašnje JNA; ali ne redovne pripadnike, već one izvučene iz rezervnog sastava. Na tom području je, također, nadležna bila Prva gardijska brigada i zato ne treba čuditi pitanje koje se čuje u kuloarima: zašto nikoga od nadležnih – mako bili – iz tih redovnih struktura bivše vojske nema među optuženima? Tko je bio nadležni organ bezbednosti te brigade?
Svaki razjašnjeni novi kamenčić iz mozaika istine i odgovornosti za strašne ratne godine treba pozdraviti, ali mozaik neće biti upotpunjen bez ispunjenog obećanja ovdašnjih tužilaca da će svatko tko je sudjelovao i tko je kriv za ratne zločine doći pod udar pravde, a to je – u prijevodu – onaj čas kad će na optuženičkoj klupi i u sudskim pravorijecima biti imena i onih koji su, plaćeni od države, egzekutorima i rezervistima naređivali zločine u ime države, koja bi im svima trebala presuditi.“
 
Sretan Uskrs želi Vam UBMC
Autor kosta   
Srijeda, 16 Travanj 2014 19:48

alt

 
"Isprana biografija skriva dr. Vojislava Stanimirovića"
Autor kosta   
Ponedjeljak, 14 Travanj 2014 11:19
TOVARNIK - U svome neposustajućem dugogodišnjem istraživanju ratnog zločina Udruga dr. Ante Starčević i njezin predsjednik Antun Ivanković došli su do teksta s kojim žele upoznati hrvatsku javnost. „Isprana biografija dr. Vojislava Stanimirovića“, kako piše prije izvjesnog vremena beogradska redakcija Betona (Beton br.106.) prenosimo u originalu i cijelosti:
 
STANIMIROVIĆ, Vojislav (Tovarnik, 19. 8.1953) psihijatar, “oslobodilac” Vukovara od Hrvata, političar, predsednik SDSS, danas zastupnik srpske manjine u hrvatskom Saboru. Školovao se u Beogradu, profesionalnu, ratnu i političku karijeru razvijao u Hrvatskoj. Njegov glavni posao u životu vezuje se za vukovarsku Opštu bolnicu na čije čelo je došao pošto je 18. novembra umarširao u devastirani Vukovar kao glavnokomandujući Saniteta za zapadni Srem. O tome kako se našao u falangama koje su opsedale i uništavale Vukovar, on će mnogo godina kasnije reći: „Bio sam uhapšen 25. jula 1991. godine, poslije čega sam pobjegao u Srbiju, gdje su me mobilizirali i zadužili za zdravstvo. JNA me je 1. juna 1992. godine postavila za direktora vukovarske bolnice, a u politici sam od 1993. godine.” 
 
Međutim, ova isprana biografija skriva da je Vojislav Stanimirović, kao dobar poznavalac prilika u Vukovaru, zajedno sa Goranom Hadžićem, zapravo, prvi ušao u razrušenu bolnicu. Takođe, ponalogu Hipokratove zakletve, svesrdno je pomogao u konačnoj trijaži bolesnika i ranjenika u bolnici, otpremivši njih 262 na poljoprivredno dobro Ovčara, gde je potom nad njima izvršena egzekucija. O tome kako je shvatao status zarobljenika i ranjenika u ratu, Stanimirović nas je nedavno obavestio u intervjuu za Politiku: „Imamo informacije da su u bolnici bile oružane snage koje su se preobukle u bolesnike. I sada ovi protokoli koji su predati mogu da rasvetle šta je tu istina, koliko je bilo stvarnih bolesnika, a koliko vojnika. Jer, oni koji nisu u tim protokolima, zapravo su preobučeni vojnici.”
 
Prema Stanimiroviću, bilo je sasvim legitimno sve te zarobljenike likvidirati po kratkom postupku i zakopati ih u masovne grobnice. Indikativno je to da on nikada, sve do nedavnog dolaska Borisa Tadića u Vukovar, nije otišao na Ovčaru. Svoj prvi povratak na mesto zločina, Stanimirović je iskoristio da bi medijima još jednom poslao svoje poznato viđenje prošlosti, tj. da “ne stoji da su Srbi počeli taj rat” niti da su JNA, TO i srpske paramilitarne formacije uništile grad, izvršile egzekucije i proterale nesrpsko stanovništvo. Isto tako, odahnuo je dušom jer je “Tadić kao predsednik Srbije preuzeo odgovornost na sebe”. 
 
Međutim, Stanimirovićev tekst objavljen na stranicama lista Vojska Krajine, jasno govori kakva je bila njegova pozicija spram grada na Vuki: “Tog 18. novembra 1991. pao je i poslednji bastion, poslednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru - vukovarska bolnica.” Bolnica je preimenovana u Zdravstveni centar “Sveti Sava”, a njen novi direktor Stanimirović se posvetio političkoj karijeri izgradnje zone visokog stepena besvesti koju istorija pamti pod nazivom Republika Srpska Krajina. Kao visoki funkcioner SDS, bio je ministar bez portfelja u (drugoj) Vladi Milana Babića. Takođe, u vreme potpisivanja Erdutskog sporazuma (12.11.1995), Stanimirović je statirao “kao Srbin”, dok je potpisnik za SRJ bio Miloševićev ministar inostranih poslova Milan Milanović, koji je o tome svedočio i u Hagu. Budući da je Stanimirovićeva partija SDS bila ozloglašena i nelegalna, tokom Prelazne uprave Žak-Pola Klajna formirana je SDSS (mart 1997), nova srpska partija nastala fuzionisanjem SDSa i Pupovčeve Samostalne srpske stranke. Tako je Vojislav Stanimirović zajedno sa Miloradom Pupovcem došao na njeno čelo. 
Radovan Karadžić je 1995. na Palama odlikovao Vojislava Stanimirovića „Ordenom za ratne zasluge u Podunavlju“. Gotovo svi Stanimirovićevi saborci iz tog doba su završili u Hagu, ili su se odmetnuli u šume. On je jedan od retkih koji sa punim političkim kapacitetom vodi i dalje politiku nepromenjene retorike i što je još važnije - nepromenjenih političkih ciljeva. 
 
Svi lažu, samo dr. Stanimirović govori "istinu"
Autor kosta   
Ponedjeljak, 07 Travanj 2014 20:09

Udruga: sudjelovao je u zločinu u Lovasu – Stanimirović: objede, laži i klevete

http://narod.hr/hrvatska/udruga-sudjelovao-je-u-zlocinu-u-lovasu-stanimirovic-objede-lazi-klevete/

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

Stranica 1 od 16