uhbm_log_220x180homeland_war_vet_log_220x180

Vukovarska ratna legenda Ivan Anđelić – Doktor
Autor kosta   
Ponedjeljak, 01 Prosinac 2014 12:03
alt U sve bitke išao je prvi. Nije ga zaustavilo ranjavanje u sljepoočnicu, ni geleri u vratu, a još manje neprijateljski meci koji su ga pokosili po nogama. Iako su ga meci i geleri više puta dotakli, priznaje "samo" tri teža ranjavanja. I svaki put se jedva čekao vratiti na teren svojim momcima. Tražio je što manju invalidnost da bi mogao ostati u aktivnom sastavu Hrvatske vojske. Uspio je živ izaći iz Vukovara u proboju u noći kad su četnici i JNA zauzeli grad. I potom otići na druge bojišnice i boriti se do konačnog oslobođenja hrvatske države. To je Ivan Anđelić zvani Doktor, legendarni zapovjednik u Vukovaru, široj javnosti manje poznat, ali među Vukovarcima zakon koji se slušao, uvažavao i poštovao. Glavni operativac na terenu i organizator svih akcija u zoni odgovornosti svoje bojne. Antun Ivanković o njemu je počeo snimati dokumentarac da ispravi tu nepravdu. Kad je započela agresija JNA i četnika na Hrvatsku, ostavio je svoje imanje u Tovarniku, a kamion koji je imao, postavio za barikade tenkovima koji su iz Beograda krenuli prema Vukovaru. - Ja sam iz sela Tovarnik, iz zapadnog Srijema. Nama u tom kraju je bilo očito da se nešto sprema. Vidjeli smo se da se Srbi naoružavaju, JNA je dolazila, nije trebalo puno pameti da bi zaključili kamo to vodi. I kad se 15. lipnja 1991. u Vukovaru počela osnivati Garda, otišao sam sa 30 ljudi u Opatovac, u kamp gdje su nas uvježbavali naši legionari generali Ante Roso i Miljenko Filipović. Dobro su oni to radili. U kamp je došlo između 800 i 1000 ljudi, a samo 165 ih ostalo. Među njima sam bio i ja. Imao sam tada sređen život, dvoje djece koji su išli u prvi i četvrti razred osnovne škole, napravio sam novu kuću, imao uhodan ugostiteljski obrt. Ali kad sam sve vidio, znao sam da nema nazad. Znao sam da nam slijedi borba za opstanak, borba za slobodu Hrvatske, kaže Anđelić. - Već smo 90-te dežurali po svojim selima i pripremali se za obranu. Tomo Merčep i HDZ je tu bio glavni organizator. Sastajali smo se u mojoj kući koja je bila na rubnom dijelu, ali i u kućama mojih prijatelja. A kad sam čuo kako su 2. svibnja 1991. u Borovu Selu ubijeni naši policajci, pa kad sam vidio kako tenkovi iz Srbije gaze prema Vukovaru, istjerao sam svoj kamion na cestu za barikade i uzmaka više nije bilo, sjeća se Anđelić. U bivšoj vojsci bio je radiotelegrafist, što mu je u Domovinskom ratu jako dobro poslužilo. - Znao sam sve o tome. I Rosi sam u kampu rekao da ne možemo bez komunikacija. Svi smo imali svoje šifre, ja sam bio LAV 1. Pamti svaki dan, svaku noć, svaku akciju, a posebno pamti pogibije svojih momaka, branitelja Vukovara, i boli ga svaka od njih. Nema tu zaborava, nema PTSP-a. - U Gimnaziji smo prikupljali dragovoljce, 230 ih je bilo, hrabriji su ostajali, drugi odlazili. Dolaskom dragovoljaca iz Zagreba, Našica, Đakova i drugih krajeva, ja sam postao zamjenik zapovjednika na Sajmištu Ivice Arbanasa, a tamo je bilo najgore. Tu je bila aktivna garda, podsjeća Doktor koji je taj nadimak po kojem su ga svi znali dobio još u djetinjstvu, kad su mu govorili da bi dobro bilo, kad odraste, da bude doktor. I bio je. Ali Doktor za tenkove. Uživao ih je uništavati. Što sam im bio bliži, to sam se bolje osjećao, kaže. A onda je zaradio povez preko oka. "Ranjen sam 9. listopada 1991. u sljepoočnicu, dobio sam 12 inekcija u oko, ali nisam htio ostati u bolnici. Onda mi je doktorica Neda Striber, koja danas radi u Zagrebu u bolnici, a tada je bila u Vukovaru, rekla da ću izgubiti oko ako u roku od 40 dana ne dođem u bolnicu. Imao sam mehaničko oštećenje, kapilare su mi popucale. Utvrđeno mi je oštećenje od 70 posto. I sad me vi pitate koliko ja danas vidim na to oko? Tako su me pitali i na komisiji za invalidnost. Pa koliko bi vidio kad mi je oštećenje 70 posto. Vidim 30 posto! Objašnjava mi Doktor i smije se. To je i visina invalidnosti koju je zadržao i kad je umirovljen, iako je, poslije toga, teže ranjen još dva puta. Drugi put, 10. svibnja 1992. dobio je gelere u vrat, ali ih nije osobito ozbiljno shvaćao, a dio krhotina je čak i sam rukom povadio da mu ne smetaju! Doktoru koji mu je čistio rane je rekao: Zašij to i pusti me, moram na teren. A da su geleri samo 4-5 milimetra dublje ušli, presjekli bi mu glavne vene i više mu nijedan liječnik ne bi mogao pomoći. Treći put je ranjen braneći područje Rame. Došao sam tamo sa svojim Vukovarcima, organizirao obranu, upao u njihovo selo Gornje Ravno na granici Ramske i Kupreške općine i ponizio ih. A onda sam dobio po nogama. Bilo je to 18. lipnja 1992. godine. Po običaju sam išao prvi u akciju i nastradao. Pet ipo sati su me nosili preko Vran planine do bolnice u Splitu, odakle su me kasnije prebacili u Zagreb. I znate što mi je bilo najgore? Dok su me tako nosili niz planinu, negdje mi ispao pištolj, moj magnum kojeg sam osvojio u jednoj akciji u Vukovaru. Bio je tako moćan da mi je i Mile Dedaković Jastreb na njemu zavidio. Kako mi ga je bilo žao! Poslije sam se šalio da je to pravedno, njima sam ga oteo, njima je i vraćen. Ali ni tada, nakon trećeg ranjavanja, nije htio u mirovinu, niti je želio veću invalidnost. Bio je na Hrvatskom vojnom učilištu, ali Oluju nije propustio. Tek nakon nje je rekao zbogom Hrvatskoj vojsci i otišao u činu pukovnika. Ostati nije htio, jer kaže, nije želio da mu neki školovani oficir potpliće nogu u njegovoj vojsci. Gledam ga na slici sa suborcima među kojima je bio i HOS-ovac Velimir Kvesić, Širokobriježanin, kasnije saborski zastupnik HSP-a, dožupan sisačko – moslavački, predsjednik Glavnog stana HSP-a u njegovim najboljim danima, jedan od utemeljitelja i predsjednik UDHOS-a do smrti. Bože, kako bi sada pravašima dobro došao takav čovjek. - Tu sam mu sliku ja donio u Kutinu. Sjećam se kako je, kad se onako teško razbolio, uvijek govorio kako želi da ga pokopaju u njegovom rodnom Širokom Brijegu iako je obitelj zasnovao i živio u Kutini. Znam ja šta je njemu značio Široki, isto kao i meni Rama, odakle su moji podrijetlom. A zna se što su dali i Široki i Rama. Bili smo zajedno svaki dan u Vukovaru, i zajedno smo izašli iz Vukovara, kazuje Doktor. Ta je fotografija snimljena noć uoči proboja iz Vukovara. Paša je namjestio aparat i uslikao nas. I svi s te fotografije smo, hvala Bogu izašli živi iz Vukovara. A kako su izašli? - General Antun Tus je s Marinom Vidićem - Bilim pričao kako Vukovar neće pasti. Rekao mu je da stižu nove snage HV-a, tenkovi, oružje, HOS-ovci. A mi nismo više imali ni hrane ni municije. Govorili su nam još dva dana i stići će naše snage. I tako je prošlo 25 dana u tom iščekivanju. A onda nam je rečeno, ako mislite preživjeti, civili neka se predaju, a vojska neka ide u proboj. Mladi Jastreb Branko Borković je poludio kad je to čuo. A i ja sam. Nisam htio u proboj dok Grad ne padne. Nisam htio izaći iz grada kao izdajica. A mogao sam, jer sam bio ranjen, izaći s ranjenicima. Ali nisam htio napustiti momke s kojima sam ratovao i koje sam vodio. Nije bilo šanse da im se živ predam. To bi bilo mila majko. I tako smo se odlučili na proboj. Nas 37, Arbanas i ja, krenuli smo prema naselju Lužac, oko ponoći smo prešli Vuku. Sam Bog nas je vodio, jer smo prolazili između vikendica prema Petrovcima, a kad smo izašli van grada, čuli smo četnike kako govore o ustašama. Cijelu noć smo gazili do slobode, išli smo preko minskih polja, kroz polja kukuruza koja su četnici kasnije spalili. Mi smo se podijelili na dvije grupe, a moja je još imala i ranjenika kojeg smo nosili, Sanja Srednjoselac (koja se kasnije udala za Arbanasa) ga je previla. Mirkovci, Cerići sve okolo je palo. Pucali su po nama iz čega god su stigli, a mi nismo imali municije da im uzvratimo. Sve je fijukalo oko glave. Ja sam išao prvi. Kad smo ušli u Nuštar, nigdje nikog nije bilo. Prvih nekoliko kuća nismo našli ni žive duše, nismo znali je li Nuštar pao, a onda smo naišli na vojnika s crnom beretkom, ne znajući čiji je. Srećom, bio je naš. Bili smo spašeni. I svi naši su uspjeli izaći između Nuštra i Vinkovaca, kasnije smo krenuli u Zagreb. Proveo sam dan sa ženom i djecom, otišao u bolnicu zbog oka, i odmah se dao u popise mrtvih i nestalih Vukovaraca. Zaključio sam da tu više nema posla za mene i otišao u Ramu. Išao sam tražiti vraga. Devedeset posto moje rodbine je ostalo u Rami. Organizirao sam tamo obranu, utvrdio položaje, sve okruženje je palo, ali Rama nije, s ponosom kazuje Anđelić. Uvjeren je da ga je u svim bitkama sačuvao samo dragi Bog, da zajedno sa suborcima, svjedoči o svim tim strahotama. Kad smo iz pakla Vukovara uspjeli izvući živu glavu, za nas više nisu postojale nikakve prepreke i opasnosti. U Vukovaru je ostavljena najveća grobnica Hrvata. Poslije Vukovara, gdje god sam bio, sve je bila šala u odnosu na Vukovar, stvarno se ništa ne može usporediti s onim što smo tamo prošli. Pitam ga, smatra li se hrabrim, a on mi odgovara: Više ludim. Tamo odakle su pametni bježali, ja sam išao. Sigurnije smo se osjećali što smo im bili bliže na 15-20 metara. Bio sam spreman poginut za svoju Domovinu. I da moram, sve bih ponovio. Karijera u vojsci me nije nikada zanimala. Poslije Vukovara se napredovalo po poznanstvima u Zagrebu, a ne po tome tko je što bio u Vukovaru. Ja sam samo govorio istinu, pa mi se to obilo o glavu. Ali nije mi žao, ja sam ipak, poslije svega, sretan čovjek. Imam obitelj, dvoje odrasle djece, unuka Patrika koji se sav dao na mene. Živim u Zagrebu, ponekad odem u Poreč gdje imam svoju malu barku. Tamo puni svoje baterije, ne zaboravljajući nikada svoje suborce: Za mene je svaki moj vojnik bio general. Za sebe kaže da je obični čovjek, seljačko dijete koje je stalo u obranu svoje Domovine. Nikada se nije predavao i neprijatelju nikada nije dao do znanja s čime raspolaže i koliko snaga ima s druge strane. A uvijek se držao kao da ima najmoćnije i najbrojnije snage za obranu. Ima pet odličja, ali mu ona ništa ne znače nakon smrti predsjednika Tuđmana i ministra Šuška, jer je braniteljska žrtva totalno obezvrijeđena. Zato je svaki dan u Savskoj 66 u Zagrebu, jer je nedopustivo izjednačavati žrtvu i agresora kao što to radi današnja vlast. Narod, kaže, ne zna pravu istinu. A istina je da je temelj hrvatske države Domovinski rat. Zato nitko ne može hrvatske branitelje stavljati u isti rang s agresorima!, zaključuje Ivan Anđelić Doktor. Čovjek s kojim možete satima razgovarati, a da vam to nimalo ne dosadi niti postane naporno. Antun Ivanković iz Tovarnika o njemu snima film, a ja ga nagovaram da napiše knjigu. Piše Snježana Šetka, Slobodna Dalmacija
 
Barutana 2014
Autor kosta   
Srijeda, 15 Listopad 2014 16:10

 

 

alt

 

Sada već tradicionalno, dana 05.10.2014. Udruga branitelja motorista Croatia prisjetila se je nemilih događaja ne tako davne 1991.g. na bilogorskom području.

Točnije, 29.09.1991. dolazi do  kulminacije u vojnoj akciji oslobađanja Bjelovara, kada u jutarnjim satima major M. Tepić aktivira 1700 tona eksploziva u vojnim objektima i time gasi živote 11 hrvatskih vitezova.

Dan završava zauzimanjem vojnih objekata u Zvijercima, Logoru i Vojnoviću riječima: „Bjelovar je oslobođen od tzv JNA“. Spomen područje „Barutana“ podsjetnik je na neslavan potez zapovjednika agresora na Hrvatsku i njen teritorij kojeg se prisjećamo sa tugom u očima.

Paljenjem svijeća i polaganjem vijenca sa prijateljima u tišini odajemo počast poginulim braniteljima.

Hvala MK Jokers i MK Brothers of silence.

 
Bundeva u Tovarniku teži 630 kilograma
Autor kosta   
Ponedjeljak, 06 Listopad 2014 17:52
alt
 
TOVARNIK - U organizaciji Lokalne akcijske grupe Srijem, Udruge voćara „Rujan“ iz Tovarnika, Općine Tovarnik i Vukovarsko-srijemske županije održan je deveti Festival voćnih rakija, likera, pekmeza i peta Međunarodna izložba bundeva i tikvica. 
Najveću bundevu je uzgojio Tomislav Đurđević iz Viškovaca kod Đakova koji u svom vrtu ima 50 raznih vrsta, preko 100 bundeva i tikvica
Najveća bundeva ovogodišnje 5. međunarodne izložbe bundeva teži 630 kilograma i najveća je trenutno u Hrvatskoj, ali i u široj regiji. 
Prijašnjih godina najveće bundeve su težile 200 do 300 kilograma pa je vaga, koja je pripremljena za vaganje 21 prispjelih bundeva, mogla vagati samo do 500 kilograma. Stoga je najveća bundeva posebnim viljuškarem transportirana u poljoprivrednu zadrugu na veliku kolnu vagu. 
Dnevno joj je potrebno 200 do 300 litara vode - kaže Tomislav Đurđević dodajući kako je i prošle godine osvojio prvu nagradu sa 540 kilograma teškom bundevom, obećao je da će sljedeće godine uzgojiti još veću bundevu i njome opet pobijediti. 
 
Za organizacijski odbor Festivala
Antun Ivanković
 
Obilježavanje 23. obljetnice mučeničke smrti vlč. Ivana Burika
Autor kosta   
Ponedjeljak, 06 Listopad 2014 17:51
VUKOVAR – Dana 8. listopada 2014. obilježavamo 23. obljetnicu mučeničke smrti vlč. Ivana Burika, isti dan slavimo i Dan neovisnosti Republike Hrvatske. Udruga dr.  Ante Starčević iz Tovarnika, zajedno s MK Hrvatski sokol iz Osijeka već šestu godinu zaredom organizira utrku koja je posvećena vlč. Ivanu Buriku i svim mučenicima Crkve u Hrvata.
Obilježavanje će započeti u 10:00 sati u Vukovaru na ušću rijeke Vuke u Dunav molitvom ispred križa „Žrtvama za slobodnu Hrvatsku“. U molitvi će uz sudionike 6. Memorijalne utrke Vukovar – Tovarnik sudjelovati i kandidatkinja za buduću predsjednicu Republike Hrvatske gospođa Kolinda Grabar Kitarović, Vukovarsko-srijemski župan Božo Galić, gradonačelnik Vukovara Ivan Penava. 
Start utrke u 10:20 sati na vukovarskom mostu Jean-Michel Nicolier, označit će  gospođa Kolinda Grabar Kitarović i gradonačelnik Ivan Penava.
Cilj je u Tovarniku na groblju Sv. Križa oko 13:30 sati, a tada će uslijediti polaganje vijenaca i zajednička molitva na mjestu masovne grobnice i kod spomen-poprsja i groba svećenika Ivana Burika. 
U tovarničkoj Župnoj crkvi Sv. Mateja apostola i evanđeliste 18:00 sati služit će se misa zadušnica za vlč. Ivana Burika. Misu će svojim pjevanjem uveličati Slavonsko tamburaško društvo „Pajo Kolarić“ iz Osijeka
 
Udruga dr. Ante Starčević – Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
 
Nije točna tvrdnja predsjednika vukovarskog SDP-a
Autor kosta   
Ponedjeljak, 06 Listopad 2014 17:49
TOVARNIK – Nije točna tvrdnja predsjednika vukovarskog SDP-a Gorana Bošnjaka iznesena putem medije da je Lyliane Fournier majka pokojnog francuskog dragovoljca od bivšeg gradonačelnika Vukovara posthumno za svog sina primila Vukovarsko svijetlo slobode.
Na prijedlog udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika predsjednik RH dr. Ivo Josipović, posthumno je Jean-Michel Nicoliera odlikovao Redom Nikole Šubića Zrinskog za iznimnu hrabrost i junaštvo koju je 25-godišnji Francuz iskazao braneći Vukovar od velikosrpske agresije. Obitelji francuskog dragovoljca 2011. godine župan Božo Galić uručio je Počast Vukovarsko-srijemske županije za ljubav, odanost i hrabrost u Domovinskom ratu.
Istina je da je bivši gradonačelnik grada Vukovara dana 19. studenog 2011. primio majku poginulog francuskog branitelja Lyliane Fournier u čijoj su pratnji bili njezin drugi sin Paul, književnica Nevenka Nekić, prof. Ive Livljanić, Antun Ivanković, te je tom prigodom bivši gradonačelnik darivao majci hrvatsku zastavu, slavonski šal i suvenir vukovarsku golubicu. 
Lyliane Fournier usprkos tvrdnjama vukovarskog SDP-a tom prigodom nije u ime svog poginulog sina Jean-Michel Nicoliera primila Vukovarsko svijetlo slobode.
                                                      
 Za Udrugu dr. Ante Starčević-Tovarnik
 Antun Ivanković, predsjednik
 
Ilača: Otkriven spomenik žrtvama velikosrpske agresije
Autor kosta   
Četvrtak, 25 Rujan 2014 12:38

alt

Na 23. obljetnicu okupacije i stradanja srijemskog mjesta Ilača otkriveno je spomen-obilježje s imenima 26 poginulih mještana u Domovinskom ratu. Otkrivanje spomen-obilježja upriličila je Udruga branitelja Vukovarske 4. bojne 3. gardijske brigade na čelu s predsjednikom umirovljenim pukovnikom Perom Perićem te općina Tovarnik s načelnikom Ivanom Soldom. Kameni spomenik s imenima 26 žrtve Ilače iz 1991. podignut je u samom središtu mjesta, a otkrila su ga djeca Osnovne škole Ilača, pukovnik Pero Perić, predstojnik Ureda župana Marinko Beljo i načelnik općine Tovarnik Ivan Soldo. Blagoslov i molitvu kao i misu zadušnicu vodio je ilački župnik vlč. Ivan Đakovac. Ideja o obilježavanju spomena na žrtve Ilače u domovinskom ratu proizišla je iz druge dr. Ante Starčević – Tovarnik. Godine 2012. vlasnik tvrtke "Markam-G" gosp. Luka Markić donirao je Udruzi kamene stijene iz kamenoloma u blizini Splita. Prigodom otkrivanja spomenika vukovarski branitelj i umirovljeni pukovnik Pero Perić rekao je kako svako mjesto gdje je prolivena krv za slobodnu i neovisnu Hrvatsku treba obilježiti na dostojan način. Također je izrazio uvjerenje da će spomenik biti ponos svih branitelja i mještana s obzirom na značenje Ilače u hrvatskoj povijesti. Spomen obilježjem sačuvati ćemo trajnu uspomenu budućim generacijama na hrabrost onih kojih više nema, istaknuo je Pero Perić.

Antun Ivanković

 
Vukovarski most
Autor kosta   
Petak, 19 Rujan 2014 11:44
----- nosit će ime francuskog dragovoljca i hrvatskog branitelja Jean-Michela Nicoliera
 
 
Vukovar – Na današnjoj sjednici gradskog vijeća grada Vukovara donesena je odluka da se pješački most u središtu grada nazove imenom francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera. 
 
Koordinacija braniteljskih udruga Grada vukovara i suborci Jean-Michela Nicoliera dali su prijedlog da most nosi njegovo ime, a pravno je to podržao i novoizabrani gradonačelnik Ivan Penava uz vijećnike HSP-a AS i HDZ-a.
 
Danas poznatu, a prije nekoliko godina mnogim građanima Hrvatske nepoznatu priču o junaku vukovarske bitke Jean-Michel Nicolieru približila je Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika. Uspjeli su postići da mu se 2011. godine prizna status hrvatskog branitelja. Organizirali i financirali su dolazak njegove obitelji u Hrvatsku, a posthumno je njegovoj majci Lyliane Fournier predsjednik Republike Ivo Josipović na prijedlog tovarničke udruge uručio odličje Reda Nikole Šubića Zrinskog za iznimnu hrabrost i junaštvo. Vukovarsko-srijemski župan Božo Galić majci je uručio Počast županije – priznanje za ljubav, odanost i hrabrost u Domovinskom ratu.
 
U nakladi Udruge dr. Ante Starčević tiskan je roman Nevenka Nekić  „Jean ili miris smrti“, a udruga snima i dokumentarni film „Sve je bio dobar san“ koji je posvećen vukovarskom branitelju iz Francuske. Završetak filma i premijerno prikazivanje očekuje se na obljetnicu Dana sjećanja na žrtve Vukovara 2015. godine.
 
Za udrugu dr. Ante Starčević- Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
 
Memorijalna utrka Vukovar – Tovarnik u spomen na vlč. Ivana Burika i 663 mučenika Crkve u Hrvata
Autor kosta   
Četvrtak, 11 Rujan 2014 09:28

alt

Dana 8. listopada obilježavamo 23. obljetnicu mučeničke smrti vlč. Ivana Burika, isti dan slavimo i Dan neovisnosti Republike Hrvatske. Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika, zajedno s Vukovarsko-srijemskom županijom, gradom Vukovarom, općinom Tovarnik i Maraton klubom Hrvatski Sokol iz Osijeka već šestu godinu zaredom organizira gore navedenu utrku koja je posvećena vlč. Ivanu Buriku i svim mučenicima Crkve u Hrvata.  
 
Start: Vukovar; 10:00 sati (Ispred križa na ušću rijeke Vuke u Dunav žrtvama za slobodnu Hrvatsku). Cilj: Tovarnik; predvidljiv dolazak 13:30 sati (Groblje svetog Križa). Utrka nije natjecateljskog karaktera i može se trčati etapno ( koliko tko može). Organizatori će osigurati za sve sudionike okrjepu za vrijeme i nakon utrke, majice i ručak.
 
Svi koji žele sudjelovati prijaviti se mogu na tel: 091-796-5366
 
Organizatori utrke su: 
Vukovarsko-srijemska županija
Grad Vukovar
Općina Tovarnik
MK Hrvatski sokol-Osijek 
Agro-Tovarnik d.o.o.
Udruga dr. Ante Starčević – Tovarnik
 
Nastavlja se snimanje filma o Jean-Michelu Nicolieru
Autor kosta   
Utorak, 02 Rujan 2014 17:50
alt
Zagreb- U produkciji tovarničke Udruge dr. Ante Starčević, nastavlja se snimanje dokumentarnog filma posvećenog vukovarskom branitelju Jean-Michelu Nicolieru, koji je rođen u Francuskoj, a ubijen na Ovčari.
 
Prvi kadrovi snimljeni su 2012. godine prigodom boravka Lyliane Fournier, majke ubijenog branitelja Jean-Michela. Ona je pred kamerama iznijela svoja sjećanja na sina, njegov odlazak u Hrvatsku, te je progovorila o vlastitim osjećajima prema sinu i njegovoj želji da pomogne Hrvatskoj u Domovinskom ratu. 
 
Svoje će mjesto u filmu svakako naći i kadrovi nastali samo nekoliko sati prije nego što je Jean-Michel odveden na Ovčaru, a u podrumu bolnice su ih snimili francuski reporteri. „Više puta su mi predložili da izađem iz grada i vratim se u Francusku, ali ja sam ostao. U Vukovar sam došao kao dragovoljac. Mislim da im trebam pomoći. Vukovar je moj izbor, i u dobru, i u zlu,“ riječi su francuskog borca, čiji posmrtni ostaci još nisu pronađeni. 
 
Tijekom ove i slijedeće godine snimanje će biti nastavljeno na nekoliko lokacija: u Karlovcu, Zagrebu, Vukovaru, Mejaškom selu i francuskom gradu Vesoulu. Završetak filma i premijerno prikazivanje očekuje se na obljetnicu obilježavanja Dana sjećanja na žrtve Vukovara 2015. godine.  
 
Priča o mladom Francuzu koji je osjetio poziv braniti Hrvatsku pretočena je i u roman naslovljen 'Jean ili miris smrti'. Na njemu je dugo radila Nevenka Nekić, želeći progovoriti o životu i smrti mladoga francuskoga dragovoljca i hrvatskoga branitelja. Roman je utemeljen na osobnim istraživanjima, iskazima sa suđenja u Beogradu, pismima Jeanove majke i isječcima iz francuskih novina. Izdan je u nakladi Udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika.
 
Jean-Michel Nicoliera je Hrvatska posmrtno odlikovala, te je na taj način iskazala poštovanje i zahvalnost mladom čovjeku koji je dao život za Hrvatsku koja nije bila zemlja njegovih predaka, ali je postala njegova!
 
Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
 
SDSS ćirilicom soli vukovarske ratne rane
Autor kosta   
Utorak, 26 Kolovoz 2014 07:32
TOVARNIK - Predsjednik vukovarskog SDSS-a Srđan Milaković nije zadovoljan odlukom Ustavnog suda te je najavio kako će SDSS zastupati što širu upotrebu odredbi Ustavnog zakona o pravima nacionalni manjina. To prema njegovu tumačenju podrazumijeva dvojeznične ploče na svim javnim institucijama, na ulazu u grad, ploče s imenima ulica i trgova kao i upotrebu dvojezičnosti u svim institucijama. Napominje da je SDSS spreman razgovarati tek o nekim mjesta u gradu poput Ovčare, koja ne bi trebala biti obuhvaćena prijedlogom
 
Zar nije sramotna i besramna, ta "pomirljiva" (suživotna) ideja da se pregovara tek o ćirilici na Ovčari. Nastavak je to i razrada onog istoga krivotvorenja povijesti koje se gdjekad podržava i iz Zagreba, da su pozornosti vrijedne samo žrtve srpskoga divljaštva pokopane na Ovčari dok se istodobno pokušava zaboraviti kako je cijeli Vukovar bio jedna velika Ovčara. U tome su gradu (za one koje su zaboravili) poubijane tisuće ljudi, među njima i stotine djece.
 
Predsjednik SDSS-a Vojislav Stanimirović ne daje izjave o ćirilici. Dosadilo mu, jer on ju je već uvodio i to u vrijeme kada su u Tovarniku ubijani Hrvati, i kada je u Vukovaru kao komandant saniteta tzv. JNA za Zapadni Srijem 20. studenog 1991. promatrao kako odvode ranjenike iz "ustaškog uporišta". I tada je ćirilica uvedena po zakonu ili nekoj odredbi okupacijskih vlasti. Sve je i tada bilo prema nečijim zakonima, dakle legalno.
 
U trenutku dok Hrvatska država još uvijek traži 1628 svojih državljana, likvidiranih u srpskoj agresiji, dok ulicama ranjenoga i duhovno osjetljivoga prostora grada Vukovara šetaju silovatelji i zločinci koji su taj grad razarali na svaki način, uvođenje njihova pisma možda je najveća pljuska u lice koju je Hrvatska dobila od vremena završetka ratnih operacija.
 
Za Udrugu dr. Ante Starčević - Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
 
Hrvatska Kostajnica/Čukur brdo
Autor kosta   
Ponedjeljak, 11 Kolovoz 2014 14:46

alt

UBMC je polaganjem vijenca te paljenjem svijeća na Čukur brdu kod Hrvatske Kostajnice odao počast i sjećanje

na velikana, heroja Domovinskog rata Gordana Lederera.

Nedaleko "Starog grada" nalazi se spomenik u obliku kestenova lista, po kojem je Kostajnica i dobila ime,

u spomen i na čast svima koji su poginuli ili nestali tijekom agresorskog napada na Republiku Hrvatsku

 
Film "Draga Gospa Ilačka" na HRT-u
Autor kosta   
Ponedjeljak, 11 Kolovoz 2014 14:27
altU povodu svetkovine Velike Gospe, u organizaciji Hrvatske radiotelevizije i producenta filma Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik u petak 15. kolovoza 2014. na Prvom programu HRT-a u 14,45 sati bit će prikazan dokumentarni film "Draga Gospa Ilačka" redatelja Branka Ištvančića.
 
Film "Draga Gospa Ilačka" sažima metafiziku i mistiku sakralnoga i čovjekov ovozemaljski hod u traganju za smislom života. Tema hodočašća Gospi Ilačkoj otkriva povijest srijemskoga prostora, pojavu svete vode po Blaženoj Djevi Mariji i povezuje ovo svetište s Lourdesom. Snimljen na autentičnim mjestima zabilježio je izjave svjedoka, dokumentarnu građu i ambijentalne vrijednosti ovoga hrvatskoga prostora. Glazba se zasniva na originalnim tradicijskim instrumentima i melodici. 
 
Film je dobitnik Nagrade za najbolji film festivala i Nagrade za najbolju glazbu na Festivalu hrvatskog vjerskog filma na Trsatu 2010. godine. Osmi toga dobio je i posebno priznanje 14. ITF'CRO 2011. u Splitu "za izuzetno kvalitetan autorski rad religijskog sadržaja u funkciji turizma" te posebnu nagradu za režiju na 50. International Tourfilm Festivalu u gradu Lecce u Italiji 2012.
 
Redatelj: Branko Ištvančić
Produkcija: Udruga dr. Ante Starčević - Tovarnik
 
Obilazak Ličkog bojišta
Autor kosta   
Utorak, 01 Srpanj 2014 10:34

alt

 

Opis putovanja možete pročitati OVDJE

 
Pomoć poplavljenom Rajevu Selu
Autor kosta   
Srijeda, 25 Lipanj 2014 10:53
alt
 
  Udruga branitelja-motorista Croatia (UBMC)u suradnji sa Sindikatom Zavoda za hitnu medicinu Grada Zagreba (SZHMGZ) i podršku Facebook grupe "Pomoć Rajevu Selu" aktivno sudjeluje u prikupljanju i podjeli donacija stanovnicima poplavom pogođenog Rajeva Sela te volonterski sudjeluju u čišćenju nastalih šteta.
 
 
UBMC i SZHMGZ su 27. svibnja 2014. godine dostavili prikupljenu pomoć direktno u Rajevo Selo koje je bilo doslovno potopljeno, te je ista akcija ponovljena 21. lipnja 2014. godine kada je prikupljena pomoć opet podijeljena mještanima direktno u ruke.
 
Sljedeća podjela prikupljenih donacija planirana je pred početak nove školske godine uz obvezu obnove područne škole te nam je svaka pomoć dobrodošla.
 
  Ujedno je u poslovnici Privredne banke Zagreb d.d. u Vinkovcima otvoren transakcijski račun posebnih namjena za "DONACIJE ZA OBNOVU RAJEVA SELA NAKON KATASTROFALNIH POPLAVA" broj:
HR04 23400093510415219 za uplate novčanih donacija u Hrvatskoj, a za uplate iz inozemstva: swift banke: PBZGHR2XHR0423400093510415219.
Račun glasi na: Milena Kašovski, Z. i Frankopana 49a 32261 Rajevo Selo
 
 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

Stranica 1 od 17