uhbm_log_220x180homeland_war_vet_log_220x180

POD SKUTOM GOSPE ILAČKE
Autor kosta   
Petak, 03 Srpanj 2015 20:43
TOVARNIK - Povodom 150-te obljetnice svetišta Gospe na Vodici u Ilači, Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika nakon što je 2010. godine producirala višestruko nagrađivani dokumentarni film redatelja Branka Ištvančića „Draga Gospa Ilačka“, objavila je ovih dana knjižicu „Pod skutom Gospe Ilačke“, koja će biti zanimljiva i djeci i odraslima, a istodobno i bogata točnim podacima kako bi i mladima i starijima bila i poučna. 
Akademik Stjepan Damjanović napisao je u predgovoru knjižice da su glavni likovi priče književnice Sonje Tomić o Gospi Ilačkoj „Marija Isusova Majka i studentica povijesti Marija, čijoj je majci Gospa pomogla i koju je krstio tovarnički župnik Ivan Burik ubijen u Domovinskom ratu“. Sonja Tomić, piše nadalje akademik Damjanović, „vješto prepleće stariju i noviju povijest, ovjerene događaje i ljudske snove, povijest od 2. travnja 1865. kada je mladi svinjar na sokaku primijetio čudnu i neočekivanu vodu, preko čudesnih događaja ozdravljenja po zagovoru Gospe Ilačke do Domovinskoga rata i izbjeglištva u kome se izgubio križić koji je velečasni Burik stavio na vrat maloj Mariji i koji je našao budući Marijin suprug... I tako 150 godina. 
Voda života teče, Isusova majka je usmjerava onamo gdje treba nešto očistiti, gdje treba nekomu pomoći, odabire posebna mjesta koja postaju mjestima naših susreta i naše nade... S knjigom Sonje Tomić Ilača i sva marijanska svetišta, u Domovini i izvan nje, značit će Vam više i bolje ćete razumjeti te vjekovne procesije koje se slijevaju prema svetištima da bi srele Gospu i zamolile je zagovor kod Sina.“ 
Za Udrugu dr. Ante Starčević - Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
 
Je li i mučenik Katoličke Crkve svećenik Ivan Burik bio "ustaški vikar" 1991. godine!?
Autor kosta   
Srijeda, 24 Lipanj 2015 13:44
TOVARNIK - U Hrvatskoj je sutra praznik. Dan državnosti.
Državnosti koje ne bi bilo bez brojnih žrtava. A među njima su i tovarničke žrtve, predvođene mjesnim župnikom vlč. Ivanom Burikom, mučenikom katoličke Crkve, jednim svećenikom ubijenim u Domovinskom ratu. 
 
Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika već godinama traga za istinom o mučeničkoj smrti tovarničkog svećenika i pri tom je uspjela otkriti ime ubojice, ali i neke sumnjive okolnosti izvješća njegove smrti kojega potpisuje dr. Ljeposava Stanimirović. Istraživanjem i razgovorom sa svjedocima utvrdili smo kako je velečasnog Burika ubio Kosta Gvozdenov iz Vršca, pripadnik četničke postrojbe "Dušan Silni". 
 
Kontroverzno je i liječničko izvješće mrtvozornice dr. Ljeposave Stanimirović od 12. listopada 1991. o uzroku Burikove smrti po kojemu on nije strijeljan, nego je poginuo od eksplozije. Postoje svjedoci koji su vidjeli Burikovo tijelo i uočili rupe od metaka. Više preživjelih tovarničkih logoraša, među kojima i Pavo Mijoković, svjedoči da su mještani našli velečasnog Burika mrtvoga na dvosjedu u podrumu. "Otkopčao sam mu vestu" – doslovce je izjavio – "i vidio rupe od metaka na njegovim prsima. Velečasnog smo stavili u sivu najlonsku vreću, odnijeli ga na traktorskoj prikolici na groblje i tamo ga položili pored ostalih ubijenih mještana."
 
Istražujući ovaj ratni zločin došli smo do dokaza, kako su lažnim dokumentima mrtvozornici dr. Ljeposave Stanimirović i dr. Dragana Martinovića odrađivali prljavi posao za okupatorsku vlast, pa su, naknadno bez pregleda i danima nakon stvarne smrti, potpisivali lažne smrtovnice. O tome mogu posvjedočiti i preživjeli mještani, koji su skupa, s tada još živim tovarničkim župnikom vlč. Ivanom Burikom, već u rujnu 1991. pokopali ubijene branitelje i civile.
 
Ponovo pozivamo nadležne institucije Republike Hrvatske da rasvijetle zločin nad svećenikom Ivanom Burikom i drugim mještanima Tovarnika koji su ubijeni u egzekucijama nakon okupacije sela. Izražavamo nezadovoljstvo da počinitelji za ubojstva nisu procesuirani ni kažnjeni. 
 
 
Za Udrugu dr. Ante Starčević Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik Udruge
 
KARDINAL PULJIĆ PRIMIO SUDIONIKE ULTRAMARATONA
Autor kosta   
Ponedjeljak, 08 Lipanj 2015 15:15

alt

Štafetnim trčanjem od Tovarnika do Sarajeva željeli su izraziti počast Papi prigodom njegova dolaska
 
SARAJEVO - U petak, 5. lipnja 2015. nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić ugostio je sudionike i učesnike u organizaciji maratona pod nazivom „U susret hodočasniku mira Svetom Ocu papi Franji", koji je organizirala Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika pod visokim pokroviteljstvom predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar-Kitarović. Dvanaest ultramaratonaca iz cijele Istočne Hrvatske (iz Osijeka, Gradiške, Đakova, Našica, Slatine...) za 21 čas etapnog, štafetnog trčanja prešli su 277 km od Tovarnika do Sarajeva želji da izraze počast papi Franji prigodom njegova skorog dolaska, ali i da posjete kardinala Puljića. Sudionici ovog maratona već dugi niz godina trče utrku Vukovar-Tovarnik u spomen na vlč. Ivana Burika i 663 mučenika Crkve u Hrvata.
Pred zgradom Ordinarijata vrhbosanskog učesnici maratona, zajedno s kardinalom Puljićem, javili su se uživo za televiziju N1. U prostorijama Ordinarijata kardinal Puljić je na prijemu uz kavu i kolače izrazio dobrodošlicu sudionicima maratona te kazao nekoliko riječi o Vrhbosanskoj nadbiskupiji. Tom prigodom maratonci su predali kardinalu Puljiću dva primjerka knjige o vlč. Buriku, koji je ubijen na dan proglašenja neovisnosti Republike Hrvatske, 8. listopada 1991., sa željom da jedna od njih bude darovana papi Franji, te dizajnersku majicu sa likom pape Franje, kakve su kao hodočasnici-trkači nosili cijelim putem. Kardinal Puljić darovao je svakom od učesnika svoju knjigu „Moje druge konklave“ koje je tijekom susreta osobno potpisao, te kartu današnje Katoličke Crkve u Bosni i Hercegovini.
Za Katoličku tiskovnu agenciju g. Krešimir Žagar, jedan od učesnika, inače gradonačelnik grada Našica, istaknuo je da je organizacija cijelim putem bila sjajna. „Sigurno smo čuvani cijelim putem, i kroz Hrvatsku, prolaskom kroz granicu i kroz cijelu BiH sve do Sarajeva, stvarno smo bili i sigurno se osjećali, ali i spremno istrčali sve dionice“, kazao je g. Žagar. (kta)
 
U susret hodočasniku mira Svetom Ocu papi Franji
Autor kosta   
Četvrtak, 28 Svibanj 2015 20:12

alt

TOVARNIK/SARAJEVO - Povodom pastirskoga pohoda hodočasnika mira Svetog Oca pape Franje Bosni i Hercegovini u Sarajevo, 6. lipnja 2015. godine, Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika pod visokim pokroviteljstvo predsjednice Republike Hrvatske Kolide Grabar-Kitarović organizira maraton pod nazivom „U susret hodočasniku mira Svetom Ocu papi Franji“
 
U dva dana štafetno će se istrčati 250 km od Tovarnika do Sarajeva i tom  malom žrtvom doprinijeti tom povijesnom danu. U maratonu će sudjelovati 12 maratonaca koji već dugi niz godina trče utrku Vukovar-Tovarnik u spomen na vlč. Ivana Burika i 663 mučenika Crkve u Hrvata.
 
Start: Tovarnik, 3. lipnja, 9:00 sati
Cilj: Sarajevo, 5. lipnja, 10:00 sati 
 
Po dolasku u Sarajevo 5. lipnja u 10:00 sati u prostorijama Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa uzoriti kardinal Vinko Puljić svećano će primiti sve sudionike ultramaratona Tovarnik – Sarajevo.
 
Pokrovitelji i sponzori ultramaratona: Ministarstvo branitelja Republike Hrvatske, Vukovarsko-srijemska županija, Grad Našice, Općina Tovarnik, Općina Bogdanovci, Općina Jarmina, tvrtka Agro-Tovarnik d.o.o. 
Medijski pokrovitelji Glas Slavonije, Hrvatski radio Vukovar.
 
Za Udrugu dr Ante Starčević – Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
 
Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović i kardinal Vinko Puljić podržali maraton Tovarnik - Sarajevo
Autor kosta   
Srijeda, 29 Travanj 2015 17:12
 
TOVARNIK - Povodom pastirskoga pohoda hodočasnika mira Svetog Oca pape Franje Bosni i Hercegovini u Sarajevo, 6. lipnja 2015. godine, Udruga dr. Ante Starčević iz Tovarnika organizira maraton pod nazivom „U susret hodočasniku mira Svetom Ocu papi Franji“
 
Planirano je u dva dana štafetno istrčati 250 km od Tovarnika do Sarajeva i tom  malom žrtvom doprinijeti tom povijesnom danu. U maratonu će sudjelovati 12 maratonaca koji već dugi niz godina trče utrku Vukovar-Tovarnik u spomen na vlč. Ivana Burika i 663 mučenika Crkve u Hrvata. 
 
Ljudi našega maloga mjesta Tovarnika i cijele Republike Hrvatske podnijeli su teške žrtve tijekom Domovinskoga rata, a vjera im je pomogla očuvati domoljublje i oprostiti. Ovim maratonom želimo osvijestiti upravo te vrijednosti koje su temeljne odrednice pape Franje. 
 
Po dolasku u Sarajevo maratonci će u dogovoru s uzoritim kardinalom Vinkom Puljićem, predati Svetom Ocu talijanski prijevod romana o barbarski ubijenom svećeniku vlč. Ivanu Buriku. Uzoriti Kardinal Vinko Puljić uputio je Udruzi dopis u kojemu navodi da od srca podržava ovu plemenitu inicijativu koja nosi snažnu poruku žrtve i mira, a maratoncima želi dobrodošlicu u Sarajevo na susret s papom Franjom, hodočasnikom mira.
 
U pismu potpore kojim prihvaća pokroviteljstvo ovoga maratona, predsjednica Kolinda Grabar Kitarović naglasila je koliko cijeni rad Udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika, te koliko je važno promicati istinu o Domovinskom ratu i stradanju hrvatskoga naroda. 
 
 
 
Za Udrugu dr Ante Starčević – Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
 
Nositelju odlikovanja krvnika Radovana Karadžića nije mjesto u hrvatskoj politici
Autor kosta   
Subota, 11 Travanj 2015 20:42
TOVARNIK -  Daleko od nasmiješenih lica hrvatskog i srbijanskog državnoga vodstva, televizijskih reflektora, kamera i mikrofona, ostatke i potomke zaklane hrvatske sirotinje u Tovarniku, Vukovaru, Lovasu, i drugim mjestima zanimaju odgovori. Ako je već hrvatska vlast pristala na suđenje po zapovjednoj odgovornosti onima koji su stvorili hrvatsku državu, zašto se nikada isti pravni kriteriji nisu primijenili i na dr. Vojislava Stanimirovića, koji je kao «oficir rezervnog sastava JNA i šef saniteta za područje zapadnog Srijema», zajedno s četnicima sudjelovao u velikosrpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku. 
 
Po kojoj to logici istaknuta javna osoba, koja je «za ratne zasluge u Podunavlju na Palama 1995. godine, primila odlikovanje četničkog krvnika Radovana Karadžića», (v. i «Vjesnik», 24. studenog 1999., str. 7.), može bez ikakvih političkih, moralnih, etičkih i sl. dvojbi sudjelovati u hrvatskom političkom životu i utjecati na našu svagdašnjicu, kao što je to slučaj dr. Vojislava Stanimirovića?
 
Ima li sadašnja hrvatska vlast, ili buduća, prošla ili bilo koja, barem malo obraza i mrvicu srama pred žrtvama, te stati pred njihovu rodbinu i objasniti razloge koaliranja s političkom strankom (Srpskom demokratskom samostalnom strankom) čiji je predsjednik ostavio zapisanu jezivu (o)poruku za povijest, koja govori o njegovoj liječničkoj etici i političkom uvjerenju: «Tog 18. studenog 1991. pao je poslijednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar, nekada grad lepotan» («Vojislav Stanimirović: «Vojska Krajine», br. 7-8, 1993, str. 43.)? 
 
U kojem je dijelu svijeta zabilježen primjer da je ministar bez lisnice u okupatorskoj vladi (Republike Srpske Krajine), također i okupatorski gradonačelnik (Vukovara), te ravnatelj bolnice na okupiranome području («Sveti Sava» u Vukovaru), kasnije postao zastupnik (dr. Vojislav Stanimirović) u državnome parlamentu (Hrvatskome saboru)? Gotovo je sigurno da se takvo nešto, u doslovnom i prenesenom smislu, ni u jednoj: carevini, sultanatu, koloniji, protektoratu, trijumviratu, na području indijanskih plemena nije dogodilo!
 
Protiv Vojislava Stanimirovića, novinarka Karolina Vidović Krišto i povjesničar Josip Jurčević podnijeli su Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku 2013. godine kaznenu prijavu zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, a slučaj je preuzeo zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak.
 
Za Udrugu dr. Ante Starčević - Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
 
Sretan Uskrs želi Vam UBMC
Autor kosta   
Subota, 04 Travanj 2015 11:24

alt

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS ŽELI VAM UDRUGA BRANITELJA-MOTORISTA CROATIA

 
Stanimirović poslao milicajce ........
Autor kosta   
Četvrtak, 12 Veljača 2015 10:28
......po ranjenog Marijana Popovića, a poslije prikrivao zločin i lažno svjedočio
 
TOVARNIK – Pričao o zločinima u Hrvatskoj nije završila, dobrim djelom bitni akteri nisu optuženi ni osuđeni. Nije ispitana stvarna uloga Vojislava Stanimirovića koji je sudjelovao vrlo aktivno kao pripadnik pričuvnog sastava tzv. JNA zajedno s četnicima u velikosprskoj agresiji na Hrvatsku.
Slavica Popović je prije izvjesnog vremena novinaru jednih dnevnih novina svjedočila da je Vojislav Stanimirović organizirao odvođenje njenog ranjenog supruga hrvatskog branitelja Marijana Popovića iz obiteljske kuće u Tovarniku početkom listopada 1991. godine i tada je rekao da Marijana traže već dva dana jer on je ratni zarobljenik. Bio je u zelenoj vojnoj odori i imao je pištolj. Rekao joj je da će poslati milicajce po njega i ubrzo su stvarno došla trojica naoružanih i odvela ga u auto, posjela ga na zadnje sjedište između dvojice, a ovaj treći je vozio. Slavici su rekli su da ga voze u Srijemsku Mitrovicu na liječenje, ali od tada ga više nikada nije vidjela. Danima nakon što je Marijan odveden, dr. Ljeposava Stanimirović je govorila gđi Popović kako joj je suprug u Mitrovici i da se oporavlja, a u to vrijeme već je bio ubijen.
Slavica Popović svjedoči: „Svaki put kada Vojislava Stanimirovića vidim na televiziji, protrnem, a kada autom prođe kraj naše kuće kada ide majci, okrene glavu. Poslije smo doznali da je Marijan ubijen 7. listopada i zakopan na njivi prema Šidu između četvrtog i petog bora. Kada smo se vratili iz progonstva, ekipa za ekshumacije Ivana Grujića bezuspješno je tražila Marijanove posmrtne ostatke.“
Vojislav Stanimirović je bio nadležan svojoj supruzi dr. Ljeposavi Stanimirović i dr. Draganu Martinoviću koji su u listopadu i studenom 1991. godine, kako bi zataškali pokolj u Tovarniku, izdavali lažne potvrde o načinu smrti barbarski ubijenih mještana bez pregleda tijela ubijenih.
Postoji osnovana sumnja da su Vojislav Stanimirović, dr. Ljeposava Stanimirović, dr. Dragan Martinović i Slavica Bakrać u svojstvu svjedoka 2011. godine, dali lažne iskaze u postupku koji se vodi na Županijskom sudu u Vukovaru za ratni zločin počinjen u Tovarniku.
Slavica Popović je na Županijskom sudu u Vukovaru 12. srpnja 2011. godine pred sucem i Sudskim vijećem pod prisegom posvjedočila, da je nekoliko dana skrivala ranjenog supruga Marijana zajedno sa svekrvom. Onda je došao Vojislav Stanimirović i njihova milicija po njega i odveli ga.
 
Udruga dr. Ante Starčević – Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
 
Tribina - 100% za Hrvatsku
Autor kosta   
Utorak, 03 Veljača 2015 18:15

  UHDDR Imotski Sokolovi organizira tribinu pod nazivom "100% za Hrvatsku", koja će se održati u četvrtak 05. veljače s početkom u 17 sati u kino dvorani Imotski.
Tema tribine su aktualni braniteljski prosvjedi o namjerama vlasti u izjednačavanju žrtve i agresora u Domovinskom ratu, problemi branitelske populacije, trenutno stanje u Hrvatskoj.
Gosti će biti predsjednik ZUV HGP Ante Deura, predsjednik Udruge veterana specijalne policije RH Josip Klemm i predsjednik Udruge 100 %-tnih HRVI Đuro Glogoški
Glavni cilj ove tribine je želja da sami organizatori prosvjeda iz Savske 66 pobliže pojasne dosadašnje učinke, namjere i slijedeće korake u ostvarivanju zacrtanih ciljeva ovog prosvijeda tj. daljnja borba za očuvanje prava i digniteta hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata.
https://www.youtube.com/watch?v=r6FlZl9v4VQ
Za potporu braniteljima u Savskoj 66, u čast braniteljskoj populaciji i na ponos Domovinskog rata - Svi za Branitelje
Pjesma "Branitelji Hrvatski" progovara o našim braniteljima koji su hrabro stali na branik svoje domovine.
Premijerno je izvedena na domoljubnom koncertu u Vinkovcima "Zajedno u Ratu - Zajedno u Miru" organiziran u čast 20. obljetnice međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.

 
UBMC u spomen Gordanu Ledereru
Autor polly   
Ponedjeljak, 02 Veljača 2015 13:22

Dim lights

 
Godišnjica masovnog pokopa: Dan kada je Tovarnik plakao
Autor kosta   
Utorak, 27 Siječanj 2015 14:38
alt
TOVARNIK - U subotu 31. siječnja 2015. godine obilježavamo „Dan kada je Tovarnik plakao“. Riječ je o spomenu na 31. siječnja 1998. godine kada su na mjesnom groblju pokopani posmrtni ostaci 48 mještana ekshumirani iz masovne grobnice. Tovarnik je prije 24 godine dao veliku žrtvu u stvaranju slobodne i neovisne Hrvatske. Imena njih 72 na spomen obilježju trajno podsjećaju na žrtvu koju su podnijeli.
 
Ubijanja, premlaćivanja do smrti, izgladnjivanja, svakovrsna tjelesna i psihička mučenja, koja zdravi ljudski um teško može i zamisliti, bila su stravična svakodnevica u kući-logoru pok. dr. Đorđa Cvejića, kroz koju je krajem 1991. prošlo najmanje 300 hrvatskih branitelja i civila, pretežno iz Tovarnika i okolnih mjesta. Ljudi koji nisu ubijeni u toj kući, nakon mučenja su odvođeni pa ubijani i bacani u masovnu grobnicu, u koju je bačen i ubijeni župnik vlč. Ivan Burik, koji je najveći dio svoga svećeništva, punih 28 godina proveo u Tovarniku. Dio mještana odveden je u logore u Srbiju, najviše u Begejce i Sremsku Mitrovicu.
 
Nakon okupacije Tovarnika svi Hrvati su morali nositi bijele trake oko ruke i imati bijele plahte na kući. Policijski sat je vrijedio samo za Hrvate.
 
Vijeće za ratne zločine Županijskog suda u Vukovaru 23. travnja 2012., objavilo je prvostupanjsku nepravomoćnu presudu, kojom su za smrt 75 osoba u Tovarniku počinitelji ratnog zločina osuđeni ukupno na sramotnih 41 godinu zatvora: na trojicu okrivljenika primijenjen je Zakon o općem oprostu, četvoricu su okrivljenika oslobodili optužbe zbog nedostatka dokaza, a sedmoricu zločinaca su osudili na neprimjereno blage kazne. 
Sramotno je da optužnica nije obuhvatila najodgovornije zapovjednike tzv. JNA i milicije tzv. SAO Krajine, prije svih tadašnjeg pukovnika Dušana Lončara, komandanta 2. Proleterske gardijske mehanizirane brigade JNA, Borislava Bogunovića, ministra unutarnjih poslova u Vladi tzv. SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srema, Ljubomira Jorgića, zapovjednika logora u Tovarniku i njegovog zamjenika Savu Ivanovića, komandira tzv. milicije SAO, Željka Krnjaića, dr. Vojislava Stanimirovića, njegovu suprugu dr. Ljeposavu Stanimirović i niz drugih koji su činili i prikrivali ratni zločin.
 
Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik 
Antun Ivanković, predsjednik
 
Obavijest Udruge
Autor polly   
Petak, 16 Siječanj 2015 20:18

Od dana 14. siječnja 2015. u Zagrebu, nositelji službenih funkcija Udruge su:

PREDSJEDNIK: Damir Božinović (Kosta)
DOPREDSJEDNIK: Darko Božinović (Božo)
TAJNIK: Paulina Potaček - Pavlek (Trip)

 
Blagoslovljen Božić i sretnu Novu godinu želi Vam UBMC
Autor kosta   
Srijeda, 24 Prosinac 2014 07:53
Blagoslovljen Božić i sretnu Novu godinu želi Vam UBMC. alt
 
Vukovarska ratna legenda Ivan Anđelić – Doktor
Autor kosta   
Ponedjeljak, 01 Prosinac 2014 12:03

alt

 

U sve bitke išao je prvi. Nije ga zaustavilo ranjavanje u sljepoočnicu, ni geleri u vratu, a još manje neprijateljski meci koji su ga pokosili po nogama. Iako su ga meci i geleri više puta dotakli, priznaje "samo" tri teža ranjavanja. I svaki put se jedva čekao vratiti na teren svojim momcima. Tražio je što manju invalidnost da bi mogao ostati u aktivnom sastavu Hrvatske vojske. Uspio je živ izaći iz Vukovara u proboju u noći kad su četnici i JNA zauzeli grad. I potom otići na druge bojišnice i boriti se do konačnog oslobođenja hrvatske države. To je Ivan Anđelić zvani Doktor, legendarni zapovjednik u Vukovaru, široj javnosti manje poznat, ali među Vukovarcima zakon koji se slušao, uvažavao i poštovao. Glavni operativac na terenu i organizator svih akcija u zoni odgovornosti svoje bojne. Antun Ivanković o njemu je počeo snimati dokumentarac da ispravi tu nepravdu. Kad je započela agresija JNA i četnika na Hrvatsku, ostavio je svoje imanje u Tovarniku, a kamion koji je imao, postavio za barikade tenkovima koji su iz Beograda krenuli prema Vukovaru. - Ja sam iz sela Tovarnik, iz zapadnog Srijema. Nama u tom kraju je bilo očito da se nešto sprema. Vidjeli smo se da se Srbi naoružavaju, JNA je dolazila, nije trebalo puno pameti da bi zaključili kamo to vodi. I kad se 15. lipnja 1991. u Vukovaru počela osnivati Garda, otišao sam sa 30 ljudi u Opatovac, u kamp gdje su nas uvježbavali naši legionari generali Ante Roso i Miljenko Filipović. Dobro su oni to radili. U kamp je došlo između 800 i 1000 ljudi, a samo 165 ih ostalo. Među njima sam bio i ja. Imao sam tada sređen život, dvoje djece koji su išli u prvi i četvrti razred osnovne škole, napravio sam novu kuću, imao uhodan ugostiteljski obrt. Ali kad sam sve vidio, znao sam da nema nazad. Znao sam da nam slijedi borba za opstanak, borba za slobodu Hrvatske, kaže Anđelić. - Već smo 90-te dežurali po svojim selima i pripremali se za obranu. Tomo Merčep i HDZ je tu bio glavni organizator. Sastajali smo se u mojoj kući koja je bila na rubnom dijelu, ali i u kućama mojih prijatelja. A kad sam čuo kako su 2. svibnja 1991. u Borovu Selu ubijeni naši policajci, pa kad sam vidio kako tenkovi iz Srbije gaze prema Vukovaru, istjerao sam svoj kamion na cestu za barikade i uzmaka više nije bilo, sjeća se Anđelić. U bivšoj vojsci bio je radiotelegrafist, što mu je u Domovinskom ratu jako dobro poslužilo. - Znao sam sve o tome. I Rosi sam u kampu rekao da ne možemo bez komunikacija. Svi smo imali svoje šifre, ja sam bio LAV 1. Pamti svaki dan, svaku noć, svaku akciju, a posebno pamti pogibije svojih momaka, branitelja Vukovara, i boli ga svaka od njih. Nema tu zaborava, nema PTSP-a. - U Gimnaziji smo prikupljali dragovoljce, 230 ih je bilo, hrabriji su ostajali, drugi odlazili. Dolaskom dragovoljaca iz Zagreba, Našica, Đakova i drugih krajeva, ja sam postao zamjenik zapovjednika na Sajmištu Ivice Arbanasa, a tamo je bilo najgore. Tu je bila aktivna garda, podsjeća Doktor koji je taj nadimak po kojem su ga svi znali dobio još u djetinjstvu, kad su mu govorili da bi dobro bilo, kad odraste, da bude doktor. I bio je. Ali Doktor za tenkove. Uživao ih je uništavati. Što sam im bio bliži, to sam se bolje osjećao, kaže. A onda je zaradio povez preko oka. "Ranjen sam 9. listopada 1991. u sljepoočnicu, dobio sam 12 inekcija u oko, ali nisam htio ostati u bolnici. Onda mi je doktorica Neda Striber, koja danas radi u Zagrebu u bolnici, a tada je bila u Vukovaru, rekla da ću izgubiti oko ako u roku od 40 dana ne dođem u bolnicu. Imao sam mehaničko oštećenje, kapilare su mi popucale. Utvrđeno mi je oštećenje od 70 posto. I sad me vi pitate koliko ja danas vidim na to oko? Tako su me pitali i na komisiji za invalidnost. Pa koliko bi vidio kad mi je oštećenje 70 posto. Vidim 30 posto! Objašnjava mi Doktor i smije se. To je i visina invalidnosti koju je zadržao i kad je umirovljen, iako je, poslije toga, teže ranjen još dva puta. Drugi put, 10. svibnja 1992. dobio je gelere u vrat, ali ih nije osobito ozbiljno shvaćao, a dio krhotina je čak i sam rukom povadio da mu ne smetaju! Doktoru koji mu je čistio rane je rekao: Zašij to i pusti me, moram na teren. A da su geleri samo 4-5 milimetra dublje ušli, presjekli bi mu glavne vene i više mu nijedan liječnik ne bi mogao pomoći. Treći put je ranjen braneći područje Rame. Došao sam tamo sa svojim Vukovarcima, organizirao obranu, upao u njihovo selo Gornje Ravno na granici Ramske i Kupreške općine i ponizio ih. A onda sam dobio po nogama. Bilo je to 18. lipnja 1992. godine. Po običaju sam išao prvi u akciju i nastradao. Pet ipo sati su me nosili preko Vran planine do bolnice u Splitu, odakle su me kasnije prebacili u Zagreb. I znate što mi je bilo najgore? Dok su me tako nosili niz planinu, negdje mi ispao pištolj, moj magnum kojeg sam osvojio u jednoj akciji u Vukovaru. Bio je tako moćan da mi je i Mile Dedaković Jastreb na njemu zavidio. Kako mi ga je bilo žao! Poslije sam se šalio da je to pravedno, njima sam ga oteo, njima je i vraćen. Ali ni tada, nakon trećeg ranjavanja, nije htio u mirovinu, niti je želio veću invalidnost. Bio je na Hrvatskom vojnom učilištu, ali Oluju nije propustio. Tek nakon nje je rekao zbogom Hrvatskoj vojsci i otišao u činu pukovnika. Ostati nije htio, jer kaže, nije želio da mu neki školovani oficir potpliće nogu u njegovoj vojsci. Gledam ga na slici sa suborcima među kojima je bio i HOS-ovac Velimir Kvesić, Širokobriježanin, kasnije saborski zastupnik HSP-a, dožupan sisačko – moslavački, predsjednik Glavnog stana HSP-a u njegovim najboljim danima, jedan od utemeljitelja i predsjednik UDHOS-a do smrti. Bože, kako bi sada pravašima dobro došao takav čovjek. - Tu sam mu sliku ja donio u Kutinu. Sjećam se kako je, kad se onako teško razbolio, uvijek govorio kako želi da ga pokopaju u njegovom rodnom Širokom Brijegu iako je obitelj zasnovao i živio u Kutini. Znam ja šta je njemu značio Široki, isto kao i meni Rama, odakle su moji podrijetlom. A zna se što su dali i Široki i Rama. Bili smo zajedno svaki dan u Vukovaru, i zajedno smo izašli iz Vukovara, kazuje Doktor. Ta je fotografija snimljena noć uoči proboja iz Vukovara. Paša je namjestio aparat i uslikao nas. I svi s te fotografije smo, hvala Bogu izašli živi iz Vukovara. A kako su izašli? - General Antun Tus je s Marinom Vidićem - Bilim pričao kako Vukovar neće pasti. Rekao mu je da stižu nove snage HV-a, tenkovi, oružje, HOS-ovci. A mi nismo više imali ni hrane ni municije. Govorili su nam još dva dana i stići će naše snage. I tako je prošlo 25 dana u tom iščekivanju. A onda nam je rečeno, ako mislite preživjeti, civili neka se predaju, a vojska neka ide u proboj. Mladi Jastreb Branko Borković je poludio kad je to čuo. A i ja sam. Nisam htio u proboj dok Grad ne padne. Nisam htio izaći iz grada kao izdajica. A mogao sam, jer sam bio ranjen, izaći s ranjenicima. Ali nisam htio napustiti momke s kojima sam ratovao i koje sam vodio. Nije bilo šanse da im se živ predam. To bi bilo mila majko. I tako smo se odlučili na proboj. Nas 37, Arbanas i ja, krenuli smo prema naselju Lužac, oko ponoći smo prešli Vuku. Sam Bog nas je vodio, jer smo prolazili između vikendica prema Petrovcima, a kad smo izašli van grada, čuli smo četnike kako govore o ustašama. Cijelu noć smo gazili do slobode, išli smo preko minskih polja, kroz polja kukuruza koja su četnici kasnije spalili. Mi smo se podijelili na dvije grupe, a moja je još imala i ranjenika kojeg smo nosili, Sanja Srednjoselac (koja se kasnije udala za Arbanasa) ga je previla. Mirkovci, Cerići sve okolo je palo. Pucali su po nama iz čega god su stigli, a mi nismo imali municije da im uzvratimo. Sve je fijukalo oko glave. Ja sam išao prvi. Kad smo ušli u Nuštar, nigdje nikog nije bilo. Prvih nekoliko kuća nismo našli ni žive duše, nismo znali je li Nuštar pao, a onda smo naišli na vojnika s crnom beretkom, ne znajući čiji je. Srećom, bio je naš. Bili smo spašeni. I svi naši su uspjeli izaći između Nuštra i Vinkovaca, kasnije smo krenuli u Zagreb. Proveo sam dan sa ženom i djecom, otišao u bolnicu zbog oka, i odmah se dao u popise mrtvih i nestalih Vukovaraca. Zaključio sam da tu više nema posla za mene i otišao u Ramu. Išao sam tražiti vraga. Devedeset posto moje rodbine je ostalo u Rami. Organizirao sam tamo obranu, utvrdio položaje, sve okruženje je palo, ali Rama nije, s ponosom kazuje Anđelić. Uvjeren je da ga je u svim bitkama sačuvao samo dragi Bog, da zajedno sa suborcima, svjedoči o svim tim strahotama. Kad smo iz pakla Vukovara uspjeli izvući živu glavu, za nas više nisu postojale nikakve prepreke i opasnosti. U Vukovaru je ostavljena najveća grobnica Hrvata. Poslije Vukovara, gdje god sam bio, sve je bila šala u odnosu na Vukovar, stvarno se ništa ne može usporediti s onim što smo tamo prošli. Pitam ga, smatra li se hrabrim, a on mi odgovara: Više ludim. Tamo odakle su pametni bježali, ja sam išao. Sigurnije smo se osjećali što smo im bili bliže na 15-20 metara. Bio sam spreman poginut za svoju Domovinu. I da moram, sve bih ponovio. Karijera u vojsci me nije nikada zanimala. Poslije Vukovara se napredovalo po poznanstvima u Zagrebu, a ne po tome tko je što bio u Vukovaru. Ja sam samo govorio istinu, pa mi se to obilo o glavu. Ali nije mi žao, ja sam ipak, poslije svega, sretan čovjek. Imam obitelj, dvoje odrasle djece, unuka Patrika koji se sav dao na mene. Živim u Zagrebu, ponekad odem u Poreč gdje imam svoju malu barku. Tamo puni svoje baterije, ne zaboravljajući nikada svoje suborce: Za mene je svaki moj vojnik bio general. Za sebe kaže da je obični čovjek, seljačko dijete koje je stalo u obranu svoje Domovine. Nikada se nije predavao i neprijatelju nikada nije dao do znanja s čime raspolaže i koliko snaga ima s druge strane. A uvijek se držao kao da ima najmoćnije i najbrojnije snage za obranu. Ima pet odličja, ali mu ona ništa ne znače nakon smrti predsjednika Tuđmana i ministra Šuška, jer je braniteljska žrtva totalno obezvrijeđena. Zato je svaki dan u Savskoj 66 u Zagrebu, jer je nedopustivo izjednačavati žrtvu i agresora kao što to radi današnja vlast. Narod, kaže, ne zna pravu istinu. A istina je da je temelj hrvatske države Domovinski rat. Zato nitko ne može hrvatske branitelje stavljati u isti rang s agresorima!, zaključuje Ivan Anđelić Doktor. Čovjek s kojim možete satima razgovarati, a da vam to nimalo ne dosadi niti postane naporno. Antun Ivanković iz Tovarnika o njemu snima film, a ja ga nagovaram da napiše knjigu. Piše Snježana Šetka, Slobodna Dalmacija

 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

Stranica 1 od 18