uhbm_log_220x180homeland_war_vet_log_220x180

Vojislav Stanimirović je i pored kaznene prijave za ratne zločine predao izbornu listu za Sabor
Autor kosta   
Četvrtak, 18 Kolovoz 2016 11:56
U proteklih nekoliko dana u medijima je s velikim zanimanjem popraćena vijest o švedskoj političarki bosansko-hercegovačkog porijekla Aidi Hadžialić, koja je dala ostavku na mjesto ministrice nakon što je ulovljena za volanom s 0,2 promila alkohola u krvi. 
I dok u skandinavskim zemljama politička i etička vjerodostojnost nešto znači, u Hrvatskoj su kriteriji za bavljenje politikom mnogo fleksibilniji.
 
Izbornu listu za Sabor predao je u ime stranke predsjednik SDSS-a dr. Vojislav Stanimirović. Protiv njega je Slavica Popović, jedna od oštećenica i svjedok u sudskom postupku za počinjeni ratni zločin u Tovarniku, na Županijskom sudu u Vukovaru 12. srpnja 2011. godine pred sucem i Sudskim vijećem pod prisegom svjedočila. Nekoliko dana je zajedno sa svekrvom skrivala ranjenog supruga, hrvatskog branitelja Marijana Popovića. Onda je došao dr. Vojislav Stanimirović i njihova milicija i odveli su ga. Poslije je  doznala kako je Marijan ubijen i zakopan na njivi prema Šidu.
 
Stanimirović je bio nadležan svojoj supruzi, dr. Ljeposavi Stanimirović i dr. Draganu Martinoviću, koji su u listopadu i studenom 1991. godine, kako bi zataškali pokolj u Tovarniku, izdavali lažne potvrde o načinu smrti barbarski ubijenih mještana bez pregleda tijela ubijenih. Istražujući ratni zločin i prateći suđenje postoji osnovana sumnja da su Stanimirović i njegova supruga u svojstvu svjedoka 2011. godine, dali lažne iskaze u postupku koji se vodi na Županijskom sudu u Vukovaru za ratni zločin počinjen u Tovarniku.
 
Stanimirović, kao komandant saniteta i organizator zdravstva za Srijem,  osobno, u uniformi tzv. JNA i pod oružjem došao se uvjeriti u uspjeh akcije pražnjenja vukovarske bolnice i odvođenja ranjenika na Ovčaru,  20. studenog 1991. godine u popodnevnim satima. Ranjenici u vukovarskoj bolnici i „Borovo Commercu“ bili su u njegovoj nadležnosti.
 
Novinarka Karolina Vidović Krišto i povjesničar Josip Jurčević su Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku, u srpnju 2013. godine, podnijeli kaznenu prijavu zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava protiv Vojislava Stanimirovića, a slučaj je preuzeo zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak.
 
Za Udrugu dr. Ante Starčević - Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
 
Sretan Dan pobjede
Autor kosta   
Petak, 05 Kolovoz 2016 12:16

alt

 
Film „Sve je bio dobar san“, apsolutni pobjednik festivala u Rijeci
Autor kosta   
Srijeda, 03 Kolovoz 2016 19:13
Film "Sve je bio dobar san", redatelja Branka Ištvančića i producenta Antuna Ivankovića na održanom 7. Festivalu hrvatskih katoličkih filmova Trsat 2016., u Rijeci, pred prepunim klaustrom franjevačkog samostana dodijeljeno je veliko priznanje. Film je dobio tri nagrade: Grand Prix za najbolji film festivala, nagradu za najbolju režiju i nagradu za najbolju glazbu.
 
U obrazloženju Festivalskog žirija navodi se slijedeće: „Potresan, intiman i dirljiv dokumentarac “Sve je bio dobar san” nije samo film s pričom iz početka Domovinskog rata, već je to prikaz plemenitog htjenja i svojevrsnog križnog puta mladića koji se žrtvovao za stvar u koju je vjerovao. Vjera i žrtva snažno dominiraju pričom ovoga filma i tjeraju svakog gledatelja da proživi tragediju ubijenog sina i ožalošćene majke u potrazi za njegovim kostima. Ima u tom filmu puno biblijskoga što će nas navesti na razmišljanja o ovoj priči i njenim sudionicima.
 
Najboljim redateljem žiri je jednoglasno proglasio Branka Ištvačića, koji nije ovim filmom samo potvrdio svoj status jednog od najboljih hrvatskih suvremenih dokumentarista, već je napravio značajni iskorak naprijed. Slobodno se može reći da je ovo do sada njegov najbolji dokumentarac u kojem je iskazao svoje autorsko sazrijevanje. U ovom filmu prati dolazak mladog francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera u Hrvatsku, njegova promišljanja, tragiku ljudske humanosti i srpska zvjerstva u Vukovaru te mučeničku smrt toga mladića na Ovčari. Sve je to iskazano kroz emotivnu vizuru njegove majke Lyliane Fournier koja u filmu traga za informacijama kako bi došla do posmrtnih ostataka svog sina te ga dostojno pokopala.  Oduševljava način na koji on svoju junakinju vodi kroz film, precizno gradi atmosferu tužne priče u kojoj povremeno kresnu iskrice radosnog sjećanja i vedrine uspomena. Ištvančić također, besprijekorno vodi i svoje suradnike kroz film koji vrhunski odrađuju zadatke dajući ono najbolje od svoga umijeća. Ovaj film sjaji kao zvijezda vodilja koju treba sljediti u budućim filmskim ostvarenjima na teme vezane za Domovinski rat. 
 
Za isti film nagrađen je i najbolji skladatelj Dalibor Grubačević. Originalna glazba filma o križnom putu plemenitog mladog Francuza i hrvatskog dragovoljca, te tužnom putu njegove majke prema mjestu zločina Grubačević je popratio nadahnutom i nenemetljivom glazbom koja je sjajno dočaravala atmosferu jedne tragedije. Iako je skladatelj ovdje bio instrumentalistički asket, emotivnost njegovih melodija i nota prštala je emocijama majke u potrazi za zemnim ostacima svoga sina.
 
Film je Branko Ištvančić sa svojim suradnicima ostvario na najvišoj umjetničkoj razini uspostavljajući tako visoki kriterij za buduće filmove na slične teme“. 
 
 
Za izvršnu produkciju filma
Antun Ivanković, producent
 
Umro je krvnik i ratni zločinac Goran Hadžić
Autor kosta   
Četvrtak, 14 Srpanj 2016 19:01
TOVARNIK – U utorak navečer u Novom Sadu umro je notorni ratni zločinac Goran Hadžić, bivši predsjednik tzv. Republike Srpske Krajine. Prije nešto više od godinu dana zbog problema sa zdravljem Haaški sud ga je pustio na slobodu. Preminuo je u 58. godini, a imao je tumor na mozgu.
Kao pripadnik udruženog zločinačkog pothvata na čelu sa Slobodanom Miloševićem, Hadžić je pred Haaškim sudom optužen za progon Hrvata, ubojstva, nezakonito pritvaranje, mučenje, nečovječna djela, deportaciju i prisilno premještanje u razdoblju od 1991. do 1995. na području Knina i u istočnoj Slavoniji.
Krvnik i ratni zločinac Goran Hadžić, jedan od utemeljitelja i osnivača Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS), koja sudjeluje u političkom životu Republike Hrvatske.
 
Udruga dr. Ante Starčević – Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
 
Prisjećanje na Josipa Jovića
Autor kosta   
Ponedjeljak, 11 Srpanj 2016 11:04

alt

 
Veliko priznanje filmu „Sve je bio dobar san“ u Francuskoj
Autor kosta   
Ponedjeljak, 20 Lipanj 2016 19:55
Dokumentarni film "Sve je bio dobar san - le « Frenchie » de Vukowar" redatelja Branka Ištvančića i producenta Antuna Ivankovića uvršten je u deset finalista nominiranih filmova koji se natječu za nagrade na 35. izdanju Međunarodnog URTI Grand Prixa za autorski dokumentarac. Ovu odluku donio je međunarodni žiri sastavljen od menadžera iz sektora javnih televizija iz Alžira, Belgije, Kameruna, Grčke i Kosova na čijem čelu je bio Menelaos Karamaghiolis, pisac, redatelj i producent iz Grčke. 
 
URTI organizira Međunarodni Radio Grand Prix i međunarodni Grand Prix za autorski dokumentarni film. Nagrade koje dodjeljuju su  međunarodnog ugleda a cilj im je promicati vitalnost suvremenog audiovizualnog stvaralaštva. Svaki od dva žirija sastoji se od petnaest do dvadeset stručnjaka iz cijelog svijeta, koji izdvajaju radove koji su privukli najviše pažnje od strane njihove kvalitete i originalnosti.
 
URTI organizira, uz podršku UNESCO-a i cjelovitost međunarodnih audiovizualnih organizacija te organizacija međunarodnog Grand Prixa za autorske dokumentarce. Na televiziji, Međunarodni URTI Grand Prix za autorski dokumentarac uživa veliki renome zahvaljujući snažnom sudjelovanju i kvaliteti programa koji su prihvaćeni u natjecanju.
 
Potresan, intiman i dirljiv dokumentarac ‘Sve je bio dobar san’ proučava događaje iz vremena početka rata u Hrvatskoj, dolazak mladog francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera u Hrvatsku, njegovu borbu, tragiku obrane grada Vukovara kao i mučeničku smrt na Ovčari, a sve kroz emotivnu vizuru njegove majke Lyliane Fournier koja u filmu traga za informacijama kako bi došla do posmrtnih ostataka svog sina te ga dostojno pokopala. Neutješna, ali ponosna majka prisjeća se svog sina i njegove mladosti i pokušava otkriti razloge zbog kojih je otišao iz rodnog Vesoula na hrvatsko ratište. Sa svojim drugim sinom Paulom odlazi u Vukovar u potragu za istinom o posljednjim danima života njezina sina kojeg su tzv. JNA i srpske paravojne jedinice izvukle iz hangara na Ovčari i pogubile. 
 
Film je postao pravi hit i još uvijek se prikazuje po kinima diljem Hrvatske, a nakon izlaska iz kino dvorane nikoga ne ostavlja ravnodušnim, jer pokušava prikazati jednu drugačiju istinu o Domovinskom ratu kroz vizuru i oči stranaca, odnosno majke Francuskinje koja još uvijek traga za posmrtnim ostacima svoga sina. Priča o Jean-Michelu Nicolieru, dostojna antičke tragedije, ispripovijedana je filmskim jezikom pravog i punokrvnog autorskog dokumentarca. 
 
Za Udrugu dr. Ante Starčević –Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
 
Snima se „Krvava berba grožđa u Lovasu“
Autor kosta   
Ponedjeljak, 13 Lipanj 2016 16:17

alt

LOVAS - U Srijemu, na lokacijama u selima Lovas i Opatovac, počelo je snimanje dokumentarnog filma pod nazivom “Krvava berba grožđa u Lovasu” koji govori o stradanju mještana Lovasa u srpskoj agresiji na Republiku Hrvatsku 1991. godine. Lovas je srijemsko selo koje je podnijelo najveće žrtve tijekom Domovinskog rata. Smrtno je stradalo 87 mještana, što je 5,5 posto od ukupne brojke Hrvata koji su do početka rata živjeli u tom selu.
 
Podsjetit će na to, u tijeku snimanja 52-minutnog dokumentarnog filma, producent Antun Ivanković iz Udruge dr. Ante Starčevića iz obližnjeg Tovarnika. Filmski projekt pokrenut je u suradnji s Uredom za međunarodnu suradnju TINTL, scenarist i redatelj je Silvio Mirošničenko, koji je za svoje dokumentarce dobio veći broj domaćih i inozemnih nagrada, a izvršnu produkciju potpisuje Artizana film iz Zagreba.
 
 Dokumentarni film 'Krvava berba grožđa u Lovasu' opisat će strahote koje su doživjeli Hrvati i drugi nesrbi u Lovasu i Opatovcu, posebice u Lovasu od strane tzv. JNA i paravojne jedinice 'Dušan Silni' za vrijeme okupacije. Minsko polje, okrutna ubojstva, torture, bijela traka na rukama Hrvata kao znak raspoznavanja i nacionalne pripadnosti, mučenja i silovanja žena, prisilni rad..., dio je strahota koje su preživjeli mještani Lovasa, a nakon toga bili protjerani iz svog sela – kazuje Ivanković. Dodao je i kako će u filmskim minutama biti prikazane osobne životne priče preživjelih Lovasana, njihov život prije rata, kao i način na koji se nose sa psihofizičkim posljedicama danas, godinama nakon što su igrom sreće preživjeli ratni zločin.
 
Redatelj Mirošničenko, inače Osječanin u Zagrebu, kaže da je cijela ekipa koja radi na filmu duboko potresena, pod dojmom razmjera zločina koji se '91. godine dogodio u Lovasu.
 
Započeli smo snimanje nakon dugog istraživanja, i trajat će to do jeseni kada idemo u montažu kako bi film, nadamo se, bio završen do kraja godine. Puno je ratnih stradalnika u Lovasu, najteži zločin bilo je tjeranje ljudi u minsko polje, gdje je izgubljeno više od 20 života. Po meni, nevjerojatno je da se o takvom zločinu malo zna u hrvatskoj javnosti iako mediji o tome povremeno pišu – kaže redatelj. Kako kazuju Mirošničenko i Ivanković, u filmu će biti desetak stradalnika iz Lovasa, a svjedočanstva će iznijeti i zastupnica lovaskih žrtava na sudskom procesu u Beogradu Nataša Kandić kao i Staša Zajović iz beogradske nevladine organizacije Žene u crnom.
 
U stvaranje filma bit će uključena ekipa profesionalaca, od snimatelja do montažera, dizajnera zvuka i skladatelja originalne glazbe, a sve u formatu vrhunske HD rezolucije i digitalne tehnologije. Članovi ekipe filma, od redatelja do ostalih najužih suradnika su stručni i profesionalni filmski i umjetnički djelatnici – kaže producent Antun Ivanković i dodaje kako će se film o ratnom stradanju Lovasa snimati u profesionalnoj produkciji za prikazivanje na festivalima i TV ekranima. Film će obići, planira se, i domaće i strane filmske festivale gdje će se upoznavati domaću i svjetsku javnost s jednim od najvećih ratnih zločina za vrijeme Domovinskog rata. 
 
Sanja Butigan, Glas Slavonije
 
Stanimirović unatoč kaznenoj prijavi za ratni zločin odlučuje o mogućoj novoj Vladi
Autor kosta   
Subota, 11 Lipanj 2016 20:56
TOVARNIK – Hrvatska kao zemlja "Apsurdistan" po kojoj to logici istaknuta javna osoba, pored kaznene prijave zbog osnovane sumnje na počinjenje kaznenog djela ratnog zločina, može bez ikakvih političkih, moralnih, etičkih i sl. dvojbi sudjelovati u hrvatskom političkom životu i utjecati na našu svagdašnjicu, kao što je to slučaj dr. Vojislava Stanimirovića?
 
Vojislav Stanimirović bio je među najekstremnijim Srbima koji su zagovarali pripojenje okupiranih hrvatskih krajeva s Republikom Srpskom. To je osoba koja je imala odgovarajuće dužnosti tijekom Domovinskoga rata, komandanta saniteta i organizatora zdravstva za Srijem, ravnatelja bolnice, gradonačelnika, sve do sudjelovanja u zločinačkoj Vladi tzv. republike srpske krajine. 
 
Slavica Popović jedna od oštećenica i svjedok u sudskom postupku za počinjeni ratni zločin u Tovarniku na Županijskom sudu u Vukovaru 12. srpnja 2011. godine pred sucem i Sudskim vijećem pod prisegom je posvjedočila, da je nekoliko dana skrivala ranjenog supruga Marijana zajedno sa svekrvom. Onda je došao dr. Vojislav Stanimirović i njihova milicija po njega i odveli ga. Poslije je  doznala da je Marijan ubijen i zakopan na njivi prema Šidu.
 
Vojislav Stanimirović je bio nadležan svojoj supruzi dr. Ljeposavi Stanimirović i dr. Draganu Martinoviću koji su u listopadu i studenom 1991. godine, kako bi zataškali pokolj u Tovarniku, izdavali lažne potvrde o načinu smrti barbarski ubijenih mještana bez pregleda tijela ubijenih. Istražujući ratni zločin i prateći suđenje postoji osnovana sumnja da su Vojislav Stanimirović i njegova supruga dr. Ljeposava Stanimirović u svojstvu svjedoka 2011. godine, dali lažne iskaze u postupku koji se vodi na Županijskom sudu u Vukovaru za ratni zločin počinjen u Tovarniku. 
 
Nakon sjednice vlade tzv. SAO istočne Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema 20. studenog 1991. na kojoj je jednoglasno zapečaćena sudbina naših ranjenika, u uspjeh akcije pražnjenja vukovarske bolnice i odvođenja ranjenika na Ovčaru, taj dan se, u popodnevnim satima, osobno, u uniformi tzv. JNA i pod oružjem, došao uvjeriti i dr. Vojislav Stanimirović komandant saniteta i organizator zdravstva za Srijem. Ranjenici u vukovarskoj bolnici i „Borovo Commercu“ bili su u njegovoj nadležnosti.
 
Protiv Vojislava Stanimirovića, novinarka Karolina Vidović Krišto i povjesničar Josip Jurčević podnijeli su Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku 2013. godine kaznenu prijavu zbog kaznenih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava, a slučaj je preuzeo zagrebački odvjetnik Zvonimir Hodak.
 
Za Udrugu dr. Ante Starčević - Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
 
Dokumentarni film ‘Sve je bio dobar san’ nastavlja svoju turneju po kinima u Hrvatskoj
Autor kosta   
Srijeda, 08 Lipanj 2016 19:00
alt
 
Dokumentarni film “Sve je bio dobar san – Le ‘Frenchie’ de Vukowar” redatelja Branka Ištvančića i producenta Antuna Ivankovića nastavlja svoju turneju po kinima u Hrvatskoj. Ovaj film je izazvao veliku pažnju u javnosti i veliki odaziv gledatelja diljem Hrvatske. 
Film postao je pravi hit, nakon izlaska iz kino dvorane nikoga ne ostavlja ravnodušnim, jer pokušava prikazati jednu drugačiju istinu o Domovinskom ratu kroz vizuru i oči stranaca, odnosno majke Francuskinje koja traga za posmrtnim ostacima svoga sina. Priča o Jean-Michelu Nicolieru, dostojna antičke tragedije, ispripovijedana je filmskim jezikom dokumentarca. 
 
Potresan, intiman i dirljiv dokumentarac ‘Sve je bio dobar san’ proučava događaje iz vremena početka rata u Hrvatskoj, dolazak mladog francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera u Hrvatsku, njegovu borbu, tragiku obrane grada Vukovara kao i mučeničku smrt na Ovčari, a sve kroz emotivnu vizuru njegove majke Lyliane Fournier koja u filmu traga za informacijama kako bi došla do posmrtnih ostataka svog sina te ga dostojno pokopala. Neutješna, ali ponosna majka prisjeća se svog sina i njegove mladosti i pokušava otkriti razloge zbog kojih je otišao iz rodnog Vesoula na hrvatsko ratište. Sa svojim drugim sinom Paulom odlazi u Vukovar u potragu za istinom o posljednjim danima života njezina sina kojeg su tzv. JNA i srpske paravojne jedinice izvukle iz hangara na Ovčari i pogubile. Film koji na posve drugačiji način progovara o Domovinskom ratu.
 
U filmu se pojavljuje očevidac mučenja Dragutin Berghofer - Beli, pukovnik Ivan Grujić koji forenzički analizira posmrtne ostatke nepoznatih osoba ubijenih za vrijeme Domovinskoga rata, Josip Račić koji je s Jean-Michelom ležao u razorenoj vukovarskoj bolnici, doktorica Vesna Bosanac i drugi. Film je rađen u produkciji Udruge hrvatskih branitelja i dragovoljaca Domovinskoga rata, Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik, i Udruge Artizana iz Zagreba. 
 
Priča o mladom Francuzu pretočena je 2012. godine i u roman naslovljen “Jean ili miris smrti”, koji je utemeljen na dugogodišnjoj osobnoj istrazi Nevenke Nekić i Antuna Ivankovića protkan iskazima sa suđenja u Beogradu, pismima Jeanove majke i isječcima iz francuskog tiska. Knjiga je izdana u nakladi Udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika. 
 
Idući tjedan svoju projekciju film će imati u Gradu Dubrovniku u petak, 17. lipnja 2016., u kinu Jadran s početkom u 20:30 sati.
 
Za udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
 
Tko generala tzv. JNA Dušan Lončar oslobađa odgovornosti za počinjene ratne zločine?
Autor kosta   
Subota, 14 Svibanj 2016 08:52
TOVARNIK - Tomislav Merčep jučer (u četvrtak 12. svibnja 2016.) je na zagrebačkom Županijskom sudu nepravomoćno osuđen na pet godina i šest mjeseci zatvora. Predsjednik sudskog vijeća Zdravko Majerović kazao je da je Merčep kriv jer pripadnike postrojbe na kojim je imao faktičku ovlast nije spriječio u zločinima, dajući im time prešutno odobrenje za nedjela i za vrijeme dok nije bio na terenu.
 
Ako je već hrvatska vlast pristala na suđenje po zapovjednoj odgovornosti onima koji su stvarali i obranili hrvatsku državu, zašto se nikada isti pravni kriteriji nisu primijenili i na generala tzv. JNA Dušana Lončara (73) bivšeg zapovjednika 2. proleterske mehanizirane gardijske brigade tzv. JNA?
 
General Dušan Lončar bio je nadređeni zapovjednik i pripadnicima TO – a iz Valjeva, Tovarnika, Lovasa i tzv. milicije „SAO Krajine“ koji su odgovorni za stravična razaranja, mučenja, silovanja, ubijanja, odvođenja u logore kao i progon mještana Tovarnika i Lovasa u kojima je pod njegovom komandom gore navedenih postrojbi nakon okupacije sela od kraja rujna do studenog 1991. godine ubijeno 158 osoba. General Dušan Lončar nije ništa poduzeo da ih u tome spriječi, što je bilo protivno normama međunarodnog ratnog i humanitarnog prava za čiju primjenu je bio odgovoran, niti je poduzeo mjere kažnjavanja počinitelja.
 
Sramotno je da na nakon 25 godina od počinjenih stravičnih zločina u Tovarniku i Lovasu optužnicama nisu „namjerno“ obuhvaćeni najodgovorniji. Tu prije svega mislimo na zapovjednike tzv. JNA i milicije tzv. SAO Krajine, ministra unutarnjih poslova u Vladi tzv. SAO Slavonije, Baranje i zapadnog Srema Borislava Bogunovića, Ljubomira Jorgića, zapovjednika logora u Tovarniku i njegova zamjenika Savu Ivanovića, komandira tzv. milicije Željka Krnjaića, dr. Vojislava Stanimirovića, njegovu suprugu dr. Ljeposavu Stanimirović i niz drugih koji su činili i prikrivali ratni zločin.
 
Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
 
Snima se film o srpskoj okupaciji šarengradske Ade na Dunavu
Autor kosta   
Ponedjeljak, 18 Travanj 2016 07:48
TOVARNIK – Udruga dr. Ante Starčević kao producent pokreče projekt snimanja 52-minutnog dokumentarnog filma „Srpska okupacija šarengradske Ade“, riječnoga otoka na Dunavu čiji status nije riješen od završetka Domovinskog rata.
 
Šarengradska ada umjetno stvoren riječni otok površine 999 hektara. Stvoren je 1892. godine prokopom novog Dunava radi stvaranja preduvjeta za nesmetan riječni promet, a nakon Kopačkog rita to je najveći ornitološki rezervat u ovom dijelu Europe. Isto tako ada je i najveće prirodno mrjestilište divljeg šarana na Dunavu, stanište velikog broja divljih životinja, bogato lovište, dom rijetkih gnijezda gotovo izumrlih orlova ribara te stanište kvalitetnog i rijetkog drveća i bilja. Prije Domovinskog rata na njoj stanovnici Šarengrada na prirodan način uzgajali tisuće svinja i krava kao i na stotine konja. Bilo je registrirano i više desetaka riječnih ribara alasa. Tijekom Domovinskog rata Šarengradska ada je okupirana, a niti nakon 20-ak godina nakon mirne reintegracije nije vraćena u potpuni suverenitet Republike Hrvatske.
 
Dokumentarni film, biti će autorsko djelo redatelja Branka Ištvančića, počet će se snimati tijekom ljeta ove godine na autentičnim lokacijama tijekom svih godišnjih doba, a njegov završetak se očekuje u ljeto 2017. godine. U dokumentarcu kao stručni suradnik govoriti će i saborski zastupnik Pero Ćorić koji godinama upozorava na neriješeno pitanje okupiranog riječnog otoka.
 
U stvaranje filma bit će uključena ekipa profesionalaca od snimatelja do montažera, dizajnera zvuka i skladatelja originalne glazbe, a sve u formatu vrhunske HD rezolucije i digitalne tehnologije.
 
Cilj snimanja ovog filma je podsjetiti na nekadašnja vremena, sačuvati istinu iz vremena okupacije te ubrzati procese revitalizacije i oživljavanja šarengradske ade te svakako njen povratak u okrilje Hrvatske. 
 
 
Za Udrugu dr. Ante Starčević – Tovarnik
Antun Ivanković, predsjednik
 
Sretan i blagoslovljen Uskrs želi Vam UBMC
Autor kosta   
Srijeda, 23 Ožujak 2016 07:58

alt

 
Zbog velikog interesa publike film „Sve je bio dobar san“, u zagrebačkim kinima
Autor kosta   
Srijeda, 16 Ožujak 2016 21:03
Zagreb/Tovarnik – Najnoviji dokumentarni film redatelja Branka Ištvančića, “Sve je bio dobar san”, ovih je dana krenuo u kino distribuciju diljem Hrvatske. Film o preminulom francuskom dragovoljcu Jean-Michel Nicolieru prikazan je u prepunim dvoranama u Daruvaru, Pakracu, Vukovaru, Našicama i Đakovu. Nakon ove mini slavonske turneje, Ištvančićev dokumentarac tijekom ožujka i travnja odlazi i u druge gradove diljem Hrvatske. Točni datumi još se usklađuju s kino prikazivačima. “Sve je bio dobar san” svoju je svečanu premijeru doživio 17. veljače u zagrebačkom kinu Europa.
Potresan, intiman i dirljiv dokumentarac “Sve je bio dobar san” bavi se događajima iz razdoblja velikosrpske agresije na Hrvatskoj u jesen 1991. godine, a tematizira dolazak mladoga francuskog dragovoljca Jean-Michela Nicoliera (1966.-1991.) u Hrvatsku, njegovu borbu za slobodnu i neovisnu Republiku Hrvatsku, tragediju obrane grada Vukovara od jugosrpskih agresora, kao i mučeničku smrt na Ovčari.
Film prati majku ubijenog Jean-Michela, Lyliane Fournier koja živi u Karlovcu i traga za posmrtnim ostacima svojeg sina, ali i podacima koji govore o njemu od dolaska u Hrvatsku, o boravku na prvoj ratnoj liniji u Mejaškom Selu pa do odlaska u ratni pakao Vukovara. Majka se prisjeća svojeg sina i njegove mladosti i pokušava otkriti razloge zbog kojih je Jean-Michel otišao iz rodnog Vesoula na hrvatsko ratište. Sa svojim drugim sinom Paulom odlazi u Vukovar u potragu za istinom o posljednjim danima života njezina sina kojeg su tzv. JNA i srpske paravojne jedinice izvukle iz hangara na Ovčari i pogubile na obližnjoj livadi. 
Priča o mladom Francuzu pretočena je 2012. godine i u roman naslovljen “Jean ili miris smrti”, koji je utemeljen na dugogodišnjoj osobnoj istrazi Nevenke Nekić i Antuna Ivankovića protkan iskazima sa suđenja u Beogradu, pismima Jeanove majke i isječcima iz francuskog tiska. Knjiga je izdana u nakladi Udruge dr. Ante Starčević iz Tovarnika.
Zbog velikog interesa publike film će biti ponovno prikazan u Zagrebu u okviru redovne kino distribucije u kinu Grič, u petak 18.03. u 20 sati i u kinu Metropolis Muzej suvremene umjetnosti, u subotu 19.03. u 17,45 sati.
Izvršni producent filma
Antun Ivanković
 
Etičko sudište osudilo Vojislava Stanimirovića
Autor kosta   
Ponedjeljak, 07 Ožujak 2016 15:18
Vukovar – U prepunoj dvorani nobelovca Lavoslava Ružičke jučer je održana Šesta javna sjednica Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta, u suradnji sa Stožerom za hrvatski Vukovar, na kojoj je donesena etička osuda Voje Stanimirovića, političara srpske nacionalnosti, za kojeg postoji osnovana sumnja da je počinio više kaznenih djela tijekom Domovinskog rata. 
Hrvatsko nacionalno etičko sudište u Šestom sudbenom etičkom vijeću u sastavu: dr. Zvonimir Šeparović, predsjednik HNES-a i Vijeća, te članovi: dr. Josip Jurčević, Nevenka Nekić, prof, Zorica Gregurić, Predrag Mišić, Vladimir Iljkić, Tomislav Josić i Đuro Vidmarović, u etičkom postupku protiv dr. Vojislava Stanimirovića, za etička nedjela, jednoglasno je donijelo:
Etičku osudu
 
Protiv
 
Vojislava Stanimirovića,  rođenog 3. kolovoza 1953. u Tovarniku, hrvatski psihijatar i političar srpske nacionalnosti, za kojeg postoje osnovane sumnje da je  počinio više ratnih zločina tijekom Domovinskog rata, završio je Medicinski fakultet u Beogradu, specijalizirao psihijatriju, stekao zvanje primariusa, radio je kao specijalist u bolnici u Vukovaru, vodi se kazneni postupak protiv njega za ratne zločina.
 
Etički je odgovoran
 
Što je po zapovjednoj odgovornosti „komandanta saniteta i organizatora zdravstvene zaštite za Srijem“ bivše JNA u najmanju ruku propustio spriječiti odvođenje ranjenika vukovarske bolnice, za koju je 18. studenog 1991. napisao: “Pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar“ (Vojska krajine, br. 7-8, 1993. str. 43),
 
Što je  organizirao odvođenje ranjenog hrvatskog branitelja Marijana Popovića iz njegove kuće u Tovarniku, tako što je poslao trojicu naoružanih milicajaca koji su ga odvezli autom, rekavši da ga vode na liječenje u Srijemsku Mitrovicu, ali od tada mu se gubi svaki trag, do dana današnjega,
 
Što je 20. studenog 1991. nakon sjednice vlade tzv. SAO Istočne Slavonije, na kojoj je zapečaćena sudbina ranjenika vukovarske bolnice i Borovo Commerca, u popodnevni satima osobno, došao pod oružjem u uniformi tzv. JNA uvjeriti se u uspjeh operacije, jer, ti ranjenici bili su u njegovoj nadležnosti i odgovornosti,
 
Što je u jednoj od brojnih izjava, opravdavao zločine nad ranjenicima u Ovčari, tvrdnjom: “Imamo informacije da su u vukovarskoj bolnici bile oružane snage, koje su se preobukle u bolesnike – sada ovi protokoli mogu rasvijetliti što je tu istina, koliko je bilo stvarnih bolesnika, a koliko vojnika“
 
Što je budući nadležan svojoj supruzi dr. Ljeposavi Stanimirović, propustio spriječiti, da ona uz dr. Dragana Martinovića u listopadu i studenom 1991. godine zataškavali pokolj u Tovarniku, izdavanjem lažnih potvrda o načinu smrti mučki ubij mještana i to naknadno i bez pregleda tijela umorenih,
 
Što je lažno svjedočio 2011. u postupku pred Županijskim sudom u Vukovaru za pokolj i ratni zločin počinjen 1991. u Tovarniku,
 
Što je u Lovasu stajao uz Ljubana Devetaka koji je naredio zatočenim civilima da krenu prema ulazu u selo, tobože da bi išli u berbu grožđa, što ih u stvari je vodilo u smrt u minskim poljima,
 
Što je, kao gradonačelnik okupiranog Vukovara, 1992. propustio spriječiti podizanje spomenika četničkom vođi Draži Mihajloviću u okupiranom Vukovaru,
 
Što je u više prilika zagovarao pripojenje okupiranih hrvatskih krajeva tzv. Republici Srpskoj,
 
Što je na Palama 1995. godine primio odlikovanje od ratnog zločinca Radovana Karadžića „za ratne zasluge u Podunavlju“.
 
OBRAZLOŽENJE
 
Protiv Vojislava Stanimirovića pokrenut je etički postupak za odgovornosti i osnovanu sumnju da je počinio više ratnih zločina tijekom Domovinskog rata. Protiv njega se vode kazneni postupci pred Županijskim sudom u Vukovaru. On je tijekom bitke za Vukovar 1991. bio pričuvni časnik na čelu sanitetske službe Jugoslavenske narodne armije. Jugoslavenska ga je vojska postavila 92. godine za direktora Vukovarske bolnice. Stanimirović je bio okupacijski gradonačelnik Vukovara dok je grad bio pod srpskom okupacijom. Bio je ministar – koordinator bez lisnice u „Vladi“ okupacijske „Republike Srpske Krajine“. Na Šestoj javnoj sjednici HNES-a proveden je dokazni postupak u kojem su dokaze iznijeli Nevenka Nekić, profesorica iz Zagreba, Antun Ivanković, iz Udruge dr. Ante Starčević – Tovarnik i drugi.
 
Provedeni su dokazi uvidom u različite dokumente. Tako je izvršen uvid u okupacijske novine „Vojska Krajine“ br. 7. do 8. pod naslovom „Bolnica u pravom ruhu“ u kojem prva rečenica glasi: „Tog 18. novembra 1991. pao je i posljednji bastion, posljednje uporište ustaške vlasti u Vukovaru – Vukovarska bolnica. Njenim padom oslobođen je i sam grad Vukovar…“. Članak je potpisao kao prim. dr. Vojislav Stanimirović, a uz članak je objelodanjena i fotografija bolnice, s potpisom: „Bolnica Sveti Sava“. Budući da se upravo uz tu bolnicu veže pokolj u Ovčari, ta je tvrdnja izazvala zgražanje u hrvatskim medijima nakon što je objavljena pred hrvatske parlamentarne izbore 2003. Stanimirović je izjavio da su tu tvrdnju nadopisali urednici lista.
 
Najjači dokaz za kriminalnu djelatnost Stanimirovića dala je Slavica Popović prije izvjesnog vremena jednih dnevnih novina. Ona je svjedočila da je Vojislav Stanimirović organizirao odvođenje njenog ranjenog supruga hrvatskog branitelja marijana Popovića iz obiteljske kuće u Tovarniku početkom listopada ’91. godine i tada je rekao da Marijana traže već dva dana jer on je ratni zarobljenik. Stanimirović je bio u zelenoj vojnoj odori i imao je pištolj. Rekao joj je da će poslati milicajce po njega i ubrzo su stvarno došla trojica naoružanih i odvela ga u auto, posjela ga na zadnje sjedište između dvojice, a ovaj treći je vozio. Slavici su rekli da ga voze u Srijemsku Mitrovicu na liječenje, ali od tada ga više nikada nije vidjela. 
 
Danima nakon što je Marijan odveden doktorica Ljeposava Stanimirović je govorila gospođi Popović kako joj je suprug u Mitrovici i da se oporavlja, a u to vrijeme već je bio ubijen.
 
Slavica Popović svjedoči: „Svaki puta kada Vojislava Stanimirovića vidim na televiziji, protrnem, a kada autom prođe kraj naše kuće, kada ide majci, okrene glavu. Poslije smo doznali da je Marijan ubijen 7. listopada i zakopan na njivi prema Šidu, između četvrtog i petog bora. Kada smo se vratili iz progonstva, ekipa za ekshumacije Ivana Grujića bezuspješno je tražila Marijanove posmrtne ostatke.
 
Slavica Popović je na Županijskom sudu u Vukovaru 12. srpnja 2011. godine pred sucem i Sudskim vijećem pod prisegom posvjedočila, da je nekoliko dana skrivala ranjenog supruga Marijana zajedno sa svekrvom. Onda je došao Vojislav Stanimirović i njihova milicija po njega i odveli su ga.“
 
Vojislav Stanimirović ne samo da se ne kaje za svoje postupanje u ratu već stalno laže negirajući svoju odgovornost, a karakteristična je slijedeća njegova izjava u Novom listu 2008. godine: „Ne stidim se što sam bio u Vladi Krajine, nemam zašto žaliti za Krajinom. Da se ponovno nešto dogodi u Vukovaru, isto bih učinio!“ Stanimirović se ne srami što je bio dio Hadžićeve i Martićeve profašističke vlasti, nije ga stid da je bio komandant saniteta i organizator zdravstva za Srijem, da je bio gradonačelnik Vukovara kojeg je zajedno sa četnicima i JNA okupirao niti se srami i kaje što je bio dio vlasti koja je palila, klala i ubijala Hrvate. 
 
Kao političar Vojislav Stanimirović za Beogradske Večernje novosti 2013. izjavljuje: „ Naša deca uče prema hrvatskim nastavnim programima, ali mi imamo svoje udžbenike i izučavamo noviju povest na naš način, drugačije nego u hrvatskim knjigama. Izostavili smo poglavlje Domovinskog rata, jer i dalje smatramo da je to bio građanski rat“.
 
Stanimirović je bio i ostao jedan od najekstremnijih Srba koji su zagovarali pripojenje okupiranih hrvatskih krajeva tzv. Krajini. Njegov suborac iz Sabora Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog nacionalnog vijeća uputio je nedavno predsjednici Republike Hrvatske Kolindi Grabar Kitarović pismo u kojem je, između ostalog, napisao kako su „Vojislav Stanimirović, predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke i njegova supruga Ljeposava, postali predmetom „gnusnog i lažnog dovođenja u vezu sa ratnim zločinima, unatoč opetovanom stavu Državnog odvjetništva o neosnovanosti takvih optužbi“.
 
Vojislav Stanimirović bio je u ratu nadležan svojoj supruzi Ljeposavi i dr. Draganu Martinoviću, koji su u listopadu i studenom 91. godine, kako bi zataškali pokolj civila u Tovarniku, izdavali lažne potvrde o načinu smrti mučki ubijenih mještana i to naknadno, bez pregleda tijela ubijenih. Njih svo troje su u svojstvu svjedoka 2011. godine u postupku koji se vodi na Županijskom sudu u Vukovaru, za pokolj i ratni zločin počinjen u Tovarniku 91. godine, dali lažne iskaze. 
 
Protiv Vojislava Stanimirovića novinarka Karolina Vidović Krišto i povjesničar Josip Jurčević, podnijeli su Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku 2013. godine kaznenu prijavu zbog kaznenih dijela protiv čovječnosti i međunarodnog prava. 
 
Ovaj etički sud je na temelju brojnih dokaza došao do nedvosmislenog zaključka da postoji osnovana sumnja da je dr. Vojislav Stanimirović počinio više ratnih zločina tijekom Domovinskog rata. Na temelju izloženih činjenica valjalo je odlučiti i etički osuditi Vojislava Stanimirovića za veleizdaju hrvatskih nacionalnih interesa.
 
Predsjednik Šestog sudbenog vijeća i predsjednik Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta:
 
Dr. sc. Zvonimir Šeparović. v.r.
 
Članovi Šestog sudbenog vijeća Hrvatskog nacionalnog etičkog sudišta:
 
Dr. Josip Jurčević, v.r.
 
Nevenka Nekić, prof., v.r.
 
Zorica Gregurić, v.r.
 
Predrag Mišić, v.r.
 
Vladimir Iljkić, v.r.
 
Tomislav Josip, v.r.
 
Đuro Vidmarović, v.r.
 
Protiv ove presude etički osuđeni može uložiti žalbu.
 
U Vukovaru, 5. ožujka 2016. godine
 
 
<< Početak < « 1 2 3 4 5 6 7 8 9 10 » > Kraj >>

Stranica 1 od 20